Još jednom o epidemijama i javnom zdravlju

Trend smanjenja imunizacije postoji godinama, pa otuda ne čudi podatak da se epidemije javljaju svakih nekoliko godina.
Ilustracija: Chiara Vercesi; Sail Ho Studio
Ilustracija: Chiara Vercesi; Sail Ho Studio
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

U Srbiji od početka godine raste broj djece oboljele od tuberkuloze i ospica (malih boginja) zbog trenda smanjenja imunizacije. Strah od vakcina i pokidano poverenje u zdravstveni sustav rezultat je decenija urušavanja zdravstvenih politika i nemarnosti države.

Nova godina je Srbiji donela nastavak trenda rasta – rastu inflacija, cene, tenzije oko Kosova, rasle su januarske vazdušne temperature i do 18 stepeni Celzijusa, ali i broj obelele dece od tuberkuloze i malih boginja. Epidemija tuberkuloze je proglašena u Novom Pazaru pred novogodišnje praznike, gde je zaraza dijagnostikovana kod, za sada, devetoro dece školskog i predškolskog uzrasta. Nedugo zatim su se pojavile vesti da je, za sada, osmoro dece i tri odrasle osobe iz Smedereva dobilo male boginje, odnosno morbile.

Dok se broje obolela deca, stižu i upozorenja. Tako Srpsko lekarsko društvo apeluje na roditelje koji “decu nisu zaštitili MMR vakcinom da to bez oklevanja i što pre učine“, upozoravajući ujedno i na epidemiju morbila, mupsa i rubeole koja je zbog drastičnog pada primene MMR vakcine na pragu. Upozorenja jesu poželjna jer se godinama ponavljaju epidemije zaraza koje se uspešno sprečavaju vakcinacijom već sto, odnosno preko 50 godina, ali su nedovoljna.

Epidemije ipak nisu nova vest

I u slučaju bolesti koje sprečava BSG vakcina i onih koje sprečava MMR vakcina, reč je o visoko zaraznim i veoma ozbiljnim infekcijama od kojih se dokazano jedino možemo zaštititi vakcinacijom svih osoba kod kojih ne postoje trajne kontraindikacije. Tuberkuloza je zarazna bolest izazivana bakterijom, koja se najčešće manifestuje na plućima, mada može da zahvati i druge organe. Prenosi se respiratornim kapljicama zaraženog od plućne tuberkuloze. Tuberkuloza najpre prouzrokuje povišenu telesnu temperaturu, suv kašalj, otežano disanje kada bolest uznapreduje a lečenje traje dugo. Morbili (ospice) su veoma ozbiljna zarazna bolest koja se izuzetno lako prenosi – oni uzrokuju teške oblike zapaljenja pluća, meningoencefalitisa, gubitka vida, a kako navode iz Srpskog lekarskog društva, neretko se završavaju fatalno. Pored toga, virus oštećuje imunitet zaražene osobe što može dovesti do reaktivacije drugih infekcija. Virus se prenosi direktnim kontaktom i respiratornim kapljicama, retko preko sveže kontaminiranih predmeta. Period inkubacije traje 7-18 dana. Ova bolest je opasna za sve starosne grupacije, ali je posebno rizična za decu. Jedina efikasna preventivna mera protiv ove zaraze jeste vakcinacija takozvanom MMR vakcinom, koja je u Republici Srbiji obavezna; vakcina se prima između 12 i 15 meseci života a revakcina pred polazak u školu.

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, tuberkuloza predstavlja “najvećeg svetskog zaraznog ubicu“ jer svake godine od ove zaraze oboli preko 10 miliona ljudi, od čega premine milion i po. U Republici Srbiji je tokom prošle godine prijavljeno ukupno 219 slučajeva tuberkuloze, što je 16% manje od pandemijske 2020., ali čitavih 65% manje od predpandemijske 2019, navodi se u Institutu za javno zdravlje Milan Jovanović Batut. Razlozi za veći pad u poslednje dve godine se nalaze najpre u nedostatku dijagnostičkih pregleda i metoda usled opterećenja zdravstvenog sistema tokom pandemije koronavirusa, a potom i realnom smanjenju kontakata tokom pandemije. Podaci Instituta takođe upozoravaju na preteću epidemiološku situaciju morbila. Prema evidenciji Instituta za javno zdravlje, epidemije morbila na teritoriji Republike Srbije se dešavaju godinama unazad – 2007, 2009/2010, 2014/2015, 2017/2018.

Prema podacima Instituta za javno zdravlje, u pоslеdnjој еpidеmiјi mаlih bоginjа u Srbiјi, tоkоm 2017. i 2018. gоdinе je bilo rеgistrоvаnо око 5.800 оbоlеlih, оd kојih је 93 odsto bilо nеvакcinisаnо, nеpоtpunо vаkcinisаnо ili s nеpоznаtim vаkcinаlnim stаtusоm. U tој еpidеmiјi od posledica zaraze preminulo je 15 zaraženih, mеdju kојimа је bilо čеtvоrо dеcе mlаđе оd pеt gоdinа. Širenje zaraze morbila (i rubeola i zaušaka) sprečava se kolektivnom imunizacijom MMR vakcinom koju treba da primi preko 95% populacije, što se godinama na teritoriji Srbije ne uspeva. Prema procenama, tokom prošle godine vakcinisano je nešto preko 70% dece. Trend smanjenja imunizacije postoji godinama, pa otuda ne čudi podatak da se epidemije javljaju svakih nekoliko godina.

Gde je zapelo?

Obaveznu vakcinaciju u Srbiji definiše Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, prema kome za sprovođenje obavezne imunizacije nije potreban pristanak lica, roditelja ili staratelja. Na otpusnim listama novorođene dece se tako može pronaći podatak da je dete primilo ne samo BSG nego i druge vakcine obavezne po rođenju i bez pristanka, odnosno pitanja majke. Ukoliko iz nekog razloga nije moguće da dete ove vakcine primi u porodilištu, roditelji se upućuju da se dete vakciniše do određenog uzrasta (u slučaju BSG vakcine do navršene jedne godine starosti).

MMR vakcina se prima u nešto drugačijim uslovima – kada dete navrši godinu dana. Dok postoji Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, postoji i Zakon o pravima pacijenata koji roditeljima daje pravo da odluče hoće li će vakcinisati svoje maloletno dete ili ne. Iako se u javnom diskursu u Srbiji može čuti da ova dva zakona nisu u koliziji, u praksi ne izgleda sasvim tako. Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti propisuje kaznu za roditelje koji odbiju obaveznu imunizaciju dece u iznosu od 30.000 do 150.000 dinara (odnosno od cca 250 do 1.200 eur). Iako postoji pravilo da deca koja ne prime neku od obaveznih vakcina ne bi smela da se upišu u vrtić, lekari navode da se i ovo u praksi zaobilazi. Često se može čuti da se navodno izdaju lažne potvrde o imunizaciji iako dete nije vakcinisano, ili da se izdaju netačne potvrde o alergijama kako bi se opravdale kontraindikacije kako se ne bi vršila imunizacija. Kada prođe vrtićki uzrast, vakcinacija prestaje da bude uslov za dalje školovanje – upis u osnovnu školu se ne dovodi u pitanje za decu koja nisu imunizovana obaveznim vakcinama a kod koje ne postoje trajne kontraindikacije jer je osnovno obrazovanje ustavno pravo.

Uzrok od odustajanja od imunizacije MMR vakcinom (a čini se da se ovo sve više odnosi i na vakcine protiv Hepatitisa B) jeste strah od autizma. Takav strah nije samo rezultat rasta i jačanja uticaja antivakserskog pokreta poslednjih godina, već je on takođe rezultat i decenija urušavanja zdravstvenih politika i zdravstvenih institucija, urušavanja javnog zdravlja, nemarnosti države, donosioca odluka i predstavnika vlasti koji su u jedan začarani krug zatvorili zdravstvene radnike i roditelje, pokidali im sve osnove poverenja, koji sada jedni prema drugima nepoverljivi, nemaju oslonac i saveznice u borbi za dobrobit dece.

Kako su istakli iz Srpskog lekarskog društva nakon najnovijih vesti o epidemiji malih boginja, pored efikasne zaštite infekcije, MMR vakcina nema nikakve povezanosti sa autizmom, a potcrtali su i da su te činjenice egzaktno i nesporno naučno dokazane. Pa kako se ova poruka izgubi u prevodu dok dođe do roditelja?

Ko je odgovoran?

U moru dezinformacija, teorija zavere i lažnih vesti koje napadaju sa svih strana i platformi, roditelji decu po rođenju redovno vode u Savetovalište na preglede i imunizaciju. Pregled zajedno sa vakcinacijom u proseku traje manje od 10 minuta, a roditelji često ostaju uskraćeni za informacije koju vakcinu dete prima i zašto. Kao majka devetomesečne bebe, i sama sam se nalazila u situaciji da budem uskraćena za odgovore na pitanja koju vakcinu dete prima (u mom slučaju da imam po zakonu garantovanu informaciju i da ne bismo neku slučajno propustili). Najčešće se odgovor svede na ime vakcine koje roditeljima ništa ne znači, a dalju diskusiju proguta bebin plač. U takvoj atmosferi smanjenih kapaciteta zdravstvenih radnika i radnica, nepažljivih načina komunikacije sa roditeljima koji dolaze iz različitih socijalnih grupa, klasa i nivoa obrazovanja, svi sa strahom za svoje dete i željom da mu učine najbolje moguće što mogu – nije iznenađujuće da se javljaju strahovi za koje roditelji možda nemaju naučna pokrića ali imaju impuls i nije im lako da ga se reše i blanko poveruju lekarima u koje su izgubili poverenje.

Roditelji koji pak poveruju u teorije zavere da vakcina može biti povezana sa pojavom autizma kod dece rade ono što mogu kako bi bolest izbegli – ne vakcinišu decu. Broj vakcinisane dece se tako smanjuje, žarišta se pojavljuju i a virus se potom brzo širi po okolini dovodeći u veliki rizik najranjivije – bebe i malu decu koja nisu stigla da se imunizuju, trudnice, stare, osobe narušenog imuniteta ili one koji zbog trajnih kontraindikacija ne smeju da se vakcinišu. “Iako je to karakteristika i loša strana demokratskog društva, mislimo da bi svi, bilo grupe ili pojedinci, koji zastupaju i propagiraju takve dezinformacije sa nesagledivim posledicama, morali snositi srazmerno težini nedela i adekvatnu odgovornost”, naveli su iz Srpskog lekarskog društva.

Sa ovim bi se svi mogli složiti, samo na vrh spiska odgovornih treba staviti one koji kreiraju politike tako da smanjuju novac izdvojen za zdravstvene ustanove i politike javnog zdravlja, koji štede na zdravstvu tako da se javno zdravstvo toliko podkapacitira da jedan pedijatar dnevno pregleda i po 70 dece, da domovi zdravlja nemaju osnovnu opremu za dijagnostiku neophodnu za primarnu zdravstvenu zaštitu. Problem je što je zdravstveni sistem urušen toliko da se vreme pregleda skraćuje taman za dobar dan i doviđenja, a uputi i recepti za lekove se normiraju. Na vrh spiska odgovornih treba da idu oni zbog kojih antivakseri imaju brisan medijski prostor na televizijama sa nacionalnim frekvencijama da pričaju unedogled teorije zavere, relativizuju naučno mišljenje i dokaze, negiraju naučna postignuća i dovode u rizik javno zdravlje. Oni zbog kojih roditelji nemaju sa kim da se konsultuju oko lečenja, prevencije, imunizacije svoje dece. Na vrh liste odgovornih ide država.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.