Pretpraznička

Barem par dana biram drugu džadu.
Ilustracija: Dima Tretyakov
Ilustracija: Dima Tretyakov
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

S druge strane ulice
prema meni ide starac
sa psićem na uzici.
Mali,
krivih nogu, a glava k’o u buldoga.
.

Starca znam od ranije,
iz drugog kraja kvarta.
“Promijenili ste rutu”, velim.

“Ma jok”,
veli mi on,
i pokazuje veliku šljivu ispod oka.
“Juče me nokautir’o jedan. Zbog psa.”
I prstom pokaže malog.

“?”

“Ma ne, ne ovog mog!
Ovaj je miran k’o bubica,”
veli,
a buldog-patuljak
samo što nije skočio ná me.

“Nego,
njegov bio odvezan,
pa mu ja prigovorio.
A on, mladić u punoj snazi,
odmah: tup!”
I tužno dodade:
“Pa sad,
barem par dana,
biram drugu džadu.”

I odgega,
tegleći okoprčnog za sobom.

Sjednem na zidić,
pred ulazom –
– petarde i uplašeni prhut ptica –
i mislim na ono davno doba kad su nas,
sve sa pionirskim maramama,
učili da onoga,
da rata,
više nikad ne smije biti.

Nikad je vrlo čudna riječ.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.