Novogodišnja porodična sreća

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Vrijeme je da i mi živimo na visokoj nozi, makar jednu godinu, da mi zavide komšije i vama drugovi.
Ilustracija: Bao Luu
Ilustracija: Bao Luu
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ja i moja dva sina smo jedna srećna porodica. Iako kao većina porodica u Crnoj Gori jedva sastavljamo kraj sa krajem, odlučili smo – bolje reći odlučio sam, da u Novoj 2023. godini najzad priuštim sebi i svojoj djeci život pun avantura, uživanja i provoda, kakav, zbog mojih nevelikih prihoda, do sada sebi nijesmo mogli priuštiti. Riješio sam da najzad kupim novi automobil a prodam 20 godina star, da zimski raspust sa djecom provedem na skijanju u ski centar Solden, jer svakako u Kolašin nema snijega – a neće ga ni biti.

Narednog ljeta odmor ću sa djecom provesti na Kubi, destinaciji koju godinama sanjam i želim posjetiti.
Kada sam moje planove saopštio mlađem sinu, jedanaestogodišnjaku koji obožava skijanje, sijao je od sreće.

Sin: Tata, tatice, to je super. Volim te. Obožavam. A kako ćemo to, odakle ti pare? Jesi li našao još neki dodatni posao?

Ja: Nijesam, ali najzad hoću da se opustim. Podići ću kredit iz banke od 20 000 eura, ali ću morati založiti kuću.

Sin: A na koliko godina je taj kredit?

Ja: Na 15 godina.

Sin: A šta ako umreš?

Ja: Ne misli o tako ružnim stvarima. Ako umrem, kredit ćete morati vratiti ti i brat, ili će vam kuću uzeti banka. Ali, vrijeme je da i mi živimo na visokoj nozi, makar jednu godinu, da mi zavide komšije i vama drugovi. Postoji solucija i da prevarim nekog, pa da vratim kredit.

Sin: A ako bi nam banka uzela kuću, đe bi mi živjeli?

Ja: Ma neće se to desiti, ne misli o tako ružnim stvarima. U tom slučaju bi bili podstanari ili bi živjeli na ulici, možda bi ti morao da prosiš ili radiš kod nekog gazde.

Sin: Tata, mene to plaši – to što si mi sad rekao.

Ja: Ne kvari nam sad sve. Hoćeš li ti da te ja vodim na skijanje u Austriju ili ne, pa ljeti na Kubu?

Sin: Hoću, hoću, tatice. A i ako ti se nešto desi, nema veze, ja i brat ćemo raditi, ja ću prositi ako treba – da vratimo taj kredit, samo da uživamo naredne godine, pođemo u Austriju i na Kubu, kupimo novo auto.

Ja: Nemoj reći starijem bratu da ću za ovo da podignem kredit i založim kuću. On ima 18 godina, u pubertet je, sve nešto pametuje, garant bi rekao da sam poludio i da on to neće.

Sin: Važi tata. Ovo je samo naša tajna. Jedva čekam skijanje.

Tako, ja i moja mala porodica u Novu godinu ulazimo najzad opušteno, srećni što ćemo sebi priuštiti divan provod i putovanja u sledećoj godini – na kredit.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.