Novogodišnja porodična sreća

Vrijeme je da i mi živimo na visokoj nozi, makar jednu godinu, da mi zavide komšije i vama drugovi.
Ilustracija: Bao Luu
Ilustracija: Bao Luu
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ja i moja dva sina smo jedna srećna porodica. Iako kao većina porodica u Crnoj Gori jedva sastavljamo kraj sa krajem, odlučili smo – bolje reći odlučio sam, da u Novoj 2023. godini najzad priuštim sebi i svojoj djeci život pun avantura, uživanja i provoda, kakav, zbog mojih nevelikih prihoda, do sada sebi nijesmo mogli priuštiti. Riješio sam da najzad kupim novi automobil a prodam 20 godina star, da zimski raspust sa djecom provedem na skijanju u ski centar Solden, jer svakako u Kolašin nema snijega – a neće ga ni biti.

Narednog ljeta odmor ću sa djecom provesti na Kubi, destinaciji koju godinama sanjam i želim posjetiti.
Kada sam moje planove saopštio mlađem sinu, jedanaestogodišnjaku koji obožava skijanje, sijao je od sreće.

Sin: Tata, tatice, to je super. Volim te. Obožavam. A kako ćemo to, odakle ti pare? Jesi li našao još neki dodatni posao?

Ja: Nijesam, ali najzad hoću da se opustim. Podići ću kredit iz banke od 20 000 eura, ali ću morati založiti kuću.

Sin: A na koliko godina je taj kredit?

Ja: Na 15 godina.

Sin: A šta ako umreš?

Ja: Ne misli o tako ružnim stvarima. Ako umrem, kredit ćete morati vratiti ti i brat, ili će vam kuću uzeti banka. Ali, vrijeme je da i mi živimo na visokoj nozi, makar jednu godinu, da mi zavide komšije i vama drugovi. Postoji solucija i da prevarim nekog, pa da vratim kredit.

Sin: A ako bi nam banka uzela kuću, đe bi mi živjeli?

Ja: Ma neće se to desiti, ne misli o tako ružnim stvarima. U tom slučaju bi bili podstanari ili bi živjeli na ulici, možda bi ti morao da prosiš ili radiš kod nekog gazde.

Sin: Tata, mene to plaši – to što si mi sad rekao.

Ja: Ne kvari nam sad sve. Hoćeš li ti da te ja vodim na skijanje u Austriju ili ne, pa ljeti na Kubu?

Sin: Hoću, hoću, tatice. A i ako ti se nešto desi, nema veze, ja i brat ćemo raditi, ja ću prositi ako treba – da vratimo taj kredit, samo da uživamo naredne godine, pođemo u Austriju i na Kubu, kupimo novo auto.

Ja: Nemoj reći starijem bratu da ću za ovo da podignem kredit i založim kuću. On ima 18 godina, u pubertet je, sve nešto pametuje, garant bi rekao da sam poludio i da on to neće.

Sin: Važi tata. Ovo je samo naša tajna. Jedva čekam skijanje.

Tako, ja i moja mala porodica u Novu godinu ulazimo najzad opušteno, srećni što ćemo sebi priuštiti divan provod i putovanja u sledećoj godini – na kredit.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.