Bošnjak između uspjeha i ponora

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Da li je svaki Bošnjak i čovjek koji se spominje u Objavi?
Ilustracija: Bošnjaci.net
Ilustracija: Bošnjaci.net
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

„… Zaista smo Mi stvorili čovjeka u najljepšem obliku (skladu). Zatim smo ga vratili (a vratiti ćemo ga) u najniže nizine, osim onih koji su vjerovali i radili (vjerujte i radite) dobra djela…“ (At-Tin: 4, 5, 6,)

Iz ovoga možemo zaključiti da je čovjek stvoren u vrlo lijepom (skladnom) obliku, obdaren svojstvima koja su potrebna da se uzdigne na najveći stupanj bogobojaznosti. Evidentno je da čovjek, bez obzira iz kojeg ugla i sa kakvih ga polazišta posmatrali predstavlja najsloženiju kategoriju postojanja u pojavnom svijetu. Ljudska priroda je rezultat dvaju sasvim suprotstavljenih elemenata, materije i duha, tijela i duše. Tu se, zapravo, ogleda najveća proturječnost. U čovjeku se sukobljavaju destruktivne (niže) snage sa stvaralačkim (višim). Materijalni element ga vuče životinji, a duhovni u viši svijet. Radi se, dakle, o dvodimenzionalnom biću koje treba shvatiti kao nepodijeljenu cjelinu.
Cilj univerzalne Božije poruke (Objave) je da čovjeka dematerijalizira kako bi uspostavio ravnotežu između duhovne i materijalne komponente u njemu. Svaki poremećaj bilo u korist ili druge komponente dovodi do potresa, kriza i deformacija u ljudskom životu. U skladu sa odlikama kojima je počašćen, čovjek bi se trebao potvrditi kao korisna i stvaralačka ličnost.

Ukoliko ne ne iskoristi preimućstva kojima ga je oblikovao njegov Gospodar rizikuje da se sroza na stepen životinje pa i niže. Životinjske snage u čovjeku zatvaraju ga u njegov vlastiti svijet uskih i sebičnih interesa, svodeći ga na njegovo fizičko postojanje i usmjeravaju ga u pravcu materijalnog iživljavanja.

Gospodar svijetova je čovjeku namijenio konstruktivnu ulogu, a ne put destrukcije i nereda, iako ga je stvorio i sa slabostima, a posebno sa sklonošću činjenja smutnje i prolijevanja krvi na Zemlji:
-A kada tvoj Gospodar reče melekima: „Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti“ – oni rekoše: „Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati“…“ (Al- Bakara, 30).
-Kada im se kaže: „Ne remetite red na zemlji!“ – odgovaraju: „Mi samo red uspostavljamo!“ (Al-Bakara, 11).

Čovjeku je data prednost čak i u odnosu na nepogrešivi svijet meleka. Ta prednost se očituje u sposobnosti saznanja, ukoliko to saznanje upotrijebi u korist čovječanstva i ne zloupotrijebi ga.
Pred čovjeka se postavlja problem zadržavanja nagona u granicama njihovih biološko – fizioloških funkcija, što je osnovno funkcija Objave. Kad su nagoni i strasti (životinjsko u čovjeku) prelazui biološko fiziološke funkcije, dolazilo je u ljudskoj historiji do stradanja i svakojakih nesreća čovječanstva.

Dok ovo pišem sam sebi postavljam pitanje:
-Da li je svaki Bošnjak i čovjek koji se spominje u Objavi?

Jučer je bilo stradanje Bošnjaka i njegovog naroda koje je najdramatičnije izraženo u ovom posljednjem ratu i genocidu koji to potvrđuje. Rane su još uvijek svježe i za mnoge neće nikada zacijeliti. I u ovom ratu i agresiji kao najokrutnijoj manifestaciji zla i nasilja čovjek (nečovjek) je ne samo sudionik već i akter krvave drame, iako Bog globalno upravlja sudbinom ljudi i njihovom historijom.

Po ko zna koji put Bošnjak koji je otišao u političku stranku da bi iz nje pobjegao je pogazio povjerenja i ulogu koja mu je povjerena, ne samo jednom već onoliko puta koliko je bio u vlasti, a što je još najgore da tu vlas dijeli sa svojim dušmanima, a ne sa onima kojima je stalo do države i vlastitog naroda.

Kod Bošnjaka razilaženje je primjećeno već u ranom periodu, čim su lični interesi prevladali nad zajedničkim. Političke partije (stranke) su društvene organizacije čiji se članovi i pristalice oklupljaju oko zajedničkog programa izrađenog na određenim klasnim, ekonomskim, ideološkim i drugim interesima i ciljevima. Umjesto ovakvih stranaka nastaše i ostaše nacionalne stranke.
Neke od ovih stranaka mijenjale su svoja imena, frakcijski se izdvajali u druge stranke, stupali u koalicijske odnose, a opće stajalište je da se u svojim programima djelovanja zastupale različite interese, a ne nacionalne interese i ostvarivanja bosanskohercegovačke zajednice. Također, njihovi politički ekstremizmi nanijeli su i još nanose velike štete državi i narodu. Izgleda da na bosanskom političkom nebu neće zasijati nove političke zvijezde, jer nema političkih zvijezda padavica.
A Allahovo upozorenje je jasno:

„Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast – On sve može! Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati… (Al – Mulk, 1, 2).
„Zar mi nismo dobro i zlo objasnili“, (Al – Balad – 10).

Tragedija je za čovječanstvo, ali i za Bošnjaka tim veća ako čovjek destrukciju ne doživljava kao nešto što odudara od ljudske prirode, nešto, što izaziva gnušanje i gađenje. Često se pravda „višim ciljem“, nacionalnim ili nekim drugim interesom, a nerijetko se pokušava naći uporište i opravdanje i u vjeri. To je apsurd, jer vjera u Boga otvara čovjeka prema drugom i razbija u njemu kult strasti. Jedan od osnovnih elemenata vjere jeste briga o drugima i pomaganje drugih. Da li toga ima dovoljno kod Bošnjaka? Ako to gledamo otvorenih očiju i slušamo otvorenih ušiju odgovori bi bili katastrofalni.

Kao i uvijek u svojoj historiji, Bošnjak će i ovoga puta biti na različite načine, tjeran na kolektivni zaborav. Hvala Bogu, čini se, svakom postaje jasno da to ovog puta neće ići. Više nego ikad ranije Bošnjak je svjesni da jagnje ne može opstati zatvoreno s vukom u toru „rs“, niti u toru „hr – hb“ . To neće moći jer Bošnjak nikad nije bio čovjeku vuk, ali, sigurno će znati prepoznati potencijalnog neprijatelja i suprotstaviti mu se na pravi način, a ne krvavom osvetom koju bi mnogi poželjeli.

I pored pogroma, genocida, koji je zadesio Bošnjaka i njegov narod, on ne žele odgajati monostrume, jer bi se to kosilo s intencijama islama, a i s njegovom višestoljetnom praksom. Budućnost Bošnjaka je u izgrađivanju čovjeka kroz mnogostrane socijalne, kulturne i radne djelatnosti, čovjeka koji će sačuvati ljudsko, tj. bošnjačko dostojanstvo, koji će biti prožet visokim moralno etičkim vrlinama „ u kojem neće zatajiti čovječiji glas i koji se neda pretvoriti u člana krvoločnih čopora zaslijepljenih rasnim, vjerskim i ideološkim motivima“ (H. Đozo).

Bošnak – između uspona i ponora, koji ima takav angažman neće se dovesti u inferioran položaj prema okruženju ni u kom pogledu. Naprotiv.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.