Hasan el-Basri, rekao je: ”Zastao sam kod trgovca tekstilom u Mekki da kupim odjeću. No, on je počeo da hvali svoju robu i da se zaklinje, pa sam ga ostavio i pomislio u sebi: ‘Ne treba kupovati od ovakvih ljudi’, a zatim sam kupio odjeću od drugog trgovca.
Dvije godine kasnije ponovo sam bio na hadždžu i zastao sam pored onog istog trgovca, ali nisam čuo da hvali svoju robu i da se zaklinje, pa sam mu rekao: ‘Zar ti nisi čovjek kojeg sam upoznao prije dvije godine?’
Rekao je: ‘Da.’
Rekao sam mu: ‘Šta te je dovelo do ovoga što vidim? Ne vidim da pretjerano hvališ svoju robu i da se zaklinješ?’
Rekao je: ‘Imao sam ženu koja je, ako bih došao kući sa malo zarade, potcjenjivala i omalovažavala ono što sam donio, a ako bih došao kući sa velikom zaradom, ona je to umanjivala. Allahovom voljom i odredbom ona je umrla, pa sam se oženio drugom ženom nakon nje. I kad god pođem na pijacu, ona me uzme za odjeću i kaže: – Čovječe, boj se Allaha i hrani nas samo onim što je lijepo i halal. Ako dođeš s malo zarade, mi ćemo je uvećati, a ako nam ništa ne doneseš, ja ću ti pomoći da zaradiš novac svojim pletenjem odjeće.’
(Ed-Dinveri, El-Mudžalesetu ve dževahiru-l-‘ilmi)
