Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Pad vrijednosti turske lire nikako ne prestaje i inflacija – neosporno povezana i s poskupljenjem je u rujnu i službeno dostigla 83,45%. Ekonomisti govore o hiperinflaciji kad ona premaši 20% – mjesečno, ali već i tako je tursku valutu zahvatio tipičan problem takve krize: sve veća razlika između “službene” i “neslužbene” cijene deviza. Jer i neovisni ekonomski institut Inflation Research Group procjenjuje kako je “pravi” pad vrijednosti turske lire već preko 186% – i nema nikakvih naznaka da će se nešto popraviti.
Dapače: u rujnu je turska središnja banka na čijem je čelu Şahap Kavcıoğlu, član stranke i vjerni sljedbenik predsjednika Erdogana čak još smanjio eskontnu stopu s 13 na 12% – neki strani mediji su tu mjeru nazvali “novčarski hara-kiri”, jer turski predsjednik ne želi dopustiti da se povećaju kamate na kredite. Turski predsjednik je čak najavio još veće smanjivanje eskontne stope u računici kako će sve jeftiniji turski proizvodi u izvozu i još uvijek povoljni krediti za velike tvrtke već onda i gospodarstvo te zemlje ponovo osoviti na noge. Ekonomska znanost ne poznaje slučaj kad se to dogodilo, ali niti to turskom predsjedniku nije bitno.
Svi u Turskoj znaju kako politiku novca ne vodi tamošnja Središnja banka, nego predsjednik Erdogan – on ne želi dopustiti da i kamate postanu veći – bez obzira na inflaciju
“Turski put” iz inflacije
Jer problem je što je za Tursku tako i uvoz postao vrlo skup, bilo da je riječ o sirovinama ili o poludijelovima za turske tvornice, u pravilu uvezenim s Dalekog istoka čija je isporuka ionako poremećena zbog pandemije. Isto tako, turski politički vrh tu mjeru tumači i brigom za turske građane koje bi neminovno pogodila recesija što bi bila posljedica borbe protiv inflacije, ali građani su već ionako pogođeni sve manjom vrijednošću novca koji imaju u džepovima i sve skupljim, ne samo energentima iz uvoza nego i živežnim namirnicama proizvedenim u Turskoj.
Inflacija u Turskoj je stara i dobro poznata nevolja: tek 2002. su uloženi golemi napori uspostaviti novčarske institucije koje bi obuzdale smanjenje vrijednosti novca, a 2005. je i novčanom reformom uvedena “nova turska lira” kojoj je “izbačeno” šest nula sa starih apoena – jedan milijun je postala jedna “nova” lira. Već sad bi bilo mjesta za izbacivanje nula: 1 turska lira, napadne sličnosti kovanici od 2 eura, trenutno vrijedi 5,5 eurocenti – a i to po “službenom” tečaju.