Slobodni i bogobojazni ljudi

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
“Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!”
Ilustracija: Rüdiger Lauktien
Ilustracija: Rüdiger Lauktien
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Uzvišeni Allah, objavio je: ”I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći: ‘Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!’ ‘Vi ste mu povjerovali’ – viknu faraon – ‘prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji!’
‘Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga Koji nas je stvorio!’ – odgovoriše oni – ‘pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu! Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije.’” (Ta-Ha, 69.-73.)

Ko god razmišlja o kazivanju o faraonovim čarobnjacima ili sihirbazima sa Musaom, alejhi selam, koje je spomenuto u ovim i drugim kur’anskim ajetima, mora zastati pred čudesnom situacijom koja je dominirala završnom scenom velikog suočavanja između Božanskog čuda (mu’džize) oličenog u Musaovom, alejhi selam, štapu i prividne nadnaravne ljudske sposobnosti oličene u faraonovim sihirbazima, koji su ubrzo priznali i povjerovali da je ono sa čime su došli Musa, alejhi selam, i Harun, alejhi selam, mnogo veće od njihovih ograničenih ljudskih sposobnosti.

Zašto su svi ovi sihirbazi pali na sedždu bez prethodnog međusobnog dogovaranja i zašto su zaslužili ovu veliku Allahovu milost kada se zna da su posvetili svoje živote služenju tiraninu i krvniku faraonu i zavođenju ljudi?
Šta ih je natjeralo da strpljivo podnose muku koja ih je snašla i da s velikom vjerom i apsolutnim povjerenjem i sigurnošću u Allaha govore o budućem svijetu, Ahiretu?
Kako je moguće da su se sihirbazi, u jednom trenu, od robova faraonu pretvorili u slobodne ljude koji prkose faraonu iako su bili svjesni njegove iznimne snage i moći.
Padanje na sedždu sihirbaza – a bilo ih je na stotine – zapravo je dodatno čudo ili mu’džiza koja potvrđuje da su Musa, alejhi selam, i Harun, alejhi selam, poslani od Allaha.

Naime, kada je faraon mobilizirao narod i došao sa čarobnjacima da se suprotstavi Musau, alejhi selam, bio je potpuno uvjeren da će pobjeda toga dana pripasti njemu i njegovim sihirbazima, i ni u snu nije očekivao to veliko iznenađenje.
I nakon što je Musaov štap nadmašio ljudsku spletku i progutao sve što su sihirbazi napravili, sihirbazi su učinili sedždu. Svi su oni, bez prethodnog dogovora među sobom, povjerovali i priznali Allaha, što je udvostručilo faraonov poraz i razočarenje, pa je pribjegao mučenju i zlostavljanju sihirbaza, optužujući ih za predumišljaj i zavjeru s Musaom, alejhis-selam.
To je trenutak kada se desio tevhid, priznanje sihirbaza da nema drugog istinskog božanstva osim Allaha i da samo On zaslužuje robovanje koje znači čovjekovo istinsko oslobađanje i uzdizanje.

Ono što se ovdje misli pod tevhidom, nije samo formalna, teorijska potvrda vjere u jednog Boga, Allaha, dželle šanuhu, već potvrda istinskog tevhida iz kojeg proizilaze konkretni plodovi, kao što su pouzdanje u Allaha, iskrenost, hrabrost, pravednost, ustrajnost na istini, kajanje, zadovoljstvo sa Allahovom odredbom i potpuna pokornost.
To je tevhid o kojem govori Kur’an i kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio svoje ashabe, i on je ta pokretačka snaga koja se krije iza velikih djela i veličanstvenog držanja Allahovih poslanika i drugih iskrenih Allahovih robova, kakvi su upravo bili faraonovi sihirbazi.

Iako im je tiranin zaprijetio najtežim mukama i najoštrijim kaznama, njihovo držanje i njihov stav bio je daleko nadmoćniji od faraona i njegove laži, prijetnji i tiranije, pa su mu rekli riječi koje je Allah ovjekovječio u Kur’anu: “Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!” – odgovoriše oni – “pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu!
To je trenutak kada su se sihirbazi oslobodili robovanja faraonu i svojim strastima i kada su prestali željeti i očekivati ovosvjetsku nagradu, jer su dali prednost Ahiretu i Allahovoj vječnoj nagradi. Takav je slučaj s tevhidom kad se nastani u srcu i kad se srce ispuni bogobojaznošću, pouzdanjem u Allaha i sigurnošću u Njegovo obećanje.

Faraonovi sihirbazi su zaslužili status istinski slobodnih ljudi, jer slobodni ljudi – a nema istinske slobode bez istinske spoznaje i robovanja samo Allahu -, vjeruju onome ko je na strani istine, a robovi strasti vjeruju onome ko ima moć. Zato nije čudno što slobodni ljudi uvijek brane potlačene i obespravljene, a robovi strasti uvijek brane tirane i krvnike.

Stoga, ne možete bogobojaznog i istinski slobodnog čovjeka zastrašiti mučenjem, diskfalifikacijama, potvorama, prijetnjama, niti zavarati lijepim i slatkim riječima, velikim obećanjima, jer on ne robuje dunjaluku i dunjalučkim prolaznim blagodatima i ukrasima, pa da se uhvati u stupicu u koju je neko stavio primamljiv mamac, obećao poziciju, siguran posao, ugled i sl.

Ovo su karakteristike slobodnih vjernika koji su se pobunili protiv faraonske tiranije, i to je istinska muškost s kojom se faraon suočio, jer slobodni ljudi, iskreni vjernici, upiru prstom u tiranina, u pravog neprijatelja, u krvnika, i staju mu na put.

Robovi strasti, makar deklarativno tvrdili da vjeruju u Allaha, traže dunjalučke užitke čak i ako im je dostojanstvo poniženo i pogaženo, i ako im je sloboda oduzeta, a bogobojazni i slobodni ljudi žude za slobodom i dostojanstvom, makar umrli od gladi i žeđi.

Robovi strasti prijateljuju sa najvećim grješnicima, čak i ako se oni deklariraju kao nevjernici, a slobodni ljudi prijateljuju s vjernicima sve dok su istinski slobodni.

Robovi strasti vjeruju u ono što čuju a ne vjeruju u ono što vide svojim očima, a slobodni ljudi misle i promišljaju svojim umom o onome što čuju i što gledaju, i nisu slijepi sljedbenici.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.