Sag od žireva

Volio bih da míne, dok pričam sa tišinom, a njemu je, vidim, do eglena.
Ilustracija: Alyona Molotova
Ilustracija: Alyona Molotova
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Friška jesen.
Pod cipelama,
kao pilići kad načnu jajčanu opnu,
krckaju loptice žireva.

Žuto, smeđe, jarko –
kao sad ispod Vincentove četkice!

Sjedam na zidić,
i uživam u mûku, posvemašnjem.

Kad, eto ga k meni,
šepesa starac,
još lohotniji od mene.

Volio bih da míne,
dok pričam sa tišinom,
a njemu je, vidim, do eglena.

Pita kako sam, pa se,
i bez odgovora,
žurno,
na samog sebe,
nadoveže:
ima sedamdeset i tri ljeta, veli.
i dvadeset i sedam (27!) srčanih udara.
Dvadeset ih nije ni osjetio –
prebrojali ih hećimi,
kamericom,
kad su ga vraćali natrag,
s tamnih obala Lete.

Udaralo ga najednom, i svuda:
u šumi, šetnji, krevetu.

Dvaput se razvodio,
djeca i unuci,
ali je uglavnom sâm.
No neće, dok je napolju svjetla
da sjedi u gluhotinji.

Izbifla, i ode svojim putem.

Uzmem štap,
polako ustanem,
namjestim protezu,
pa i ja lagano kući.
U svoje zidove, a sve
po onom sagu od žireva.

I poslije dugo dumam:
o, bože, kako je život
ponekad lijep!

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.