Ono što jesmo

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Nalik hiromantu, nalakćenom nad špil karata, nevoljko ispaljujući grumen istine iz sebe.
Ilustracija: Joey Guidone
Ilustracija: Joey Guidone
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

„Mi nismo ono što jesmo!“- zamišljeno sam katapultirao, baš kao da je lična,
tvrdnju jedne zabrinute gospođe, prosutu poput klikera, u sokacima između kamenih relikta.

Baš tako.
Pakosti su postale još samo jedno univerzalno zlo osigurano za ljudsku prehranu.
Stidimo se pokazivanja dobrote i preostalih vrijednosti srozanog univerzuma:
isuviše su tmasti rasjeci u cjelinama ovoga vijeka koji pokušava(mo) nekako preživjeti!

Da li smo to poput osa zabili glavu u rupu gnjile kruške Svijeta,
a naše stražnjice ponudili vremenu, da nas gleda i prezire?!
Da li je onda ovo uobrazilja stvarnosti, kvaran otisak sa rashodovanog šapirografa,
krezub tekst sa pisaće mašine bez glavnih slova, samo puki mimezis?
Ili je preobrazba imanentna: nekada na bolje – nekada na lošije.
Dovoljno ili ne?- odluke su zamaskirane i ustremljene prema nejasnom i dolazećem.

„Mi smo ono što nismo trebali postati!“ – prihvatam pa obznanjujem,
nalik hiromantu, nalakćenom nad špil karata, nevoljko ispaljujući grumen istine iz sebe.

Baš tako.
Kako, na tlu punom fabričkih i tenkovskih groblja, stvoriti dunjalučki nadrazum?
Kako, kad ni razuma u dunjalučkom nerazumu nema, pa ga i istomišljenici teško pronalaze?!
Zaista, kakva li to bašta rađa, a da nije natorena, plijevljena, zalivena?!
Sjeme, nasumice pobacano, ižđikljava nasumice – više sretno nego odnjegovano.
Pa ipak, i takvi se plodovi broje, zar ne?!

Stoga, umjesto vojnog šljema ili revolvera, na čelo trebamo postaviti kažiprst.
Drugi prst će nam prvo kazati da se zamislimo nad obavljenim, a pokvarenim.
I nad onim što trebamo uraditi na saniranju stanja u provizoriju sastavljenom od ratnih igara.
Na nekoj novoj raskrsnici trebamo probrati put prema čovjeku i uloviti odlično neriješeno,
barem u sudijskom (ne)vremenu.

Lucidni će ovaj protrahirani manevar skolastički nazvati trajanjem,
a oni pragmatični i prilagodljivi makijavelističkim baratanjem sa stvarnošću.

Ovime neka bude završen iskaz.
Cijel, za ovaj put, ali ne i potpun.

Dobru nadu će ekshumirati grleni kikoti potomaka nepatvorene čistoće,
i rečenice, u pola glasa, dupke pune preuranjene razboritosti.
Uzgon će pripomoći džezva kafe-bosanke i fildžani,
planski sakriveni kako bi se neki od nas posve ugodno iznenadili.

Počitelj, ljeto 2022.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.