Obelisk ljepoti pisane riječi

orfej2
Zato je ogromna vrijednost ove knjige u tom oslikavanju najrazličitijih ljudskih profila, naravi, temperamenata, najzad i morala Bihoraca koji su nas inspirisali da pišemo o njima.
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Malo je stvaralaca s prostora Sandžaka koji su ljepoti poezije, proze i esejistike posvetili čitav svoj život kao što je to uradio Safet Hadrović-Vrbički. ,,Orfeji Bihora”-pričam ti priču predstavlja jednu u nizu najdragocjenijih knjiga iz pera ovog izuzetnog autora. Njegov doprinos savremenoj kulturi Bošnjaka, očuvanju maternjeg jezika, identiteta, običaja, kulturoloških segmenata i izvornosti pisane riječi rodnoga kraja (p)ostaje kao vječiti zavjet. Riječ je o autoru koji se snagom nespornih naučnih argumenata i činjenica suprotstavio se često ukorijenjenoj hegemonijskoj koncepciji negiranja bošnjačke nacionalne samobitnosti i hrabro stao u red onih velikana svoga naroda u odbrani temeljnih vrijednosti bošnjačkog identiteta svojim knjigama, diskusijama, ogledima, osvrtima, polemičkim tekstovima i studijama, postavljajući temelje kritičkog proučavanja bošnjačke književnosti, jezika i kulture.

Takođe, to je i svojevrsni amanet i omaž svima starjim, ali i mlađim generacijama koje su od svog rodnog Bihora otišle muhadžirskim putevima širom Evrope ali i van nje. Samim uvidom u brižljivo biranu listu autora, Hadrović je započeo sa Ćamilom Sijarićem, zatim hronološkim redom sa svim onim autorima, ali i poslenicima kulture, koji su ostavili trajan pečat na prostorima Sandžaka. Pored samog autora zastupljeni su: Muhamed Mule Musić, Meho Ćorović, Redžep Kijametović, Ilja Sijarić, Avdija Avdić, Šefkija Boraničić, Braho Adrović, Šefka Begović-Ličina, Ferhan Kočan, Avdo Ćeranić, Safet Sijarić, Reho Ramčilović, Refik Ličina, Zumber Muratović, Mirsad Rastoder, Rizo Popara, Faiz Softić, Senka Rastoder, Faruk Šabotić-Faro, Selva Šabotić-Ramčilović, Remzija Hajdarpašić, Kemal Musić, Mirsad Hadrović, Sead Ramdedović do onih najmlađih poput Dijane Tiganj i Rebeke Čilović. Priče zastupljene u ,,Orfejima Bihora”-pričam ti priču zajedno s esejističkim prikazima istih su svojevrsni dragi kamen prostora, ljudi, običaja i često davno prohujalih vremena. Ponekad imaginacija, ponekad stvarnost, svaka od zastupljenih priča ima svoju posebnu ljepotu. Pored toga autor se vodio visokim estetičkim mjerilima u izboru stvaralaca. Ovom stvaralačkom i civilizacijskom procesu ,,Orfeji Bihora”-pričam ti priču predstavljaju tajne neke daleke i u isto vrijeme bliske imaginacije – one su oduvjek povlašćeno mjesto susreta s drugimana horizontu svijeta, vremana i prostora kakav je Bihor. Dok sam iščitavao ,,Orfeje Bihora”-pričam ti priču” sjetio sam se citata Nikolaja Morozova koji je zapisao: ,,Knjiga je čarobnjak. Knjiga je preobrazila svijet. U njoj je pamćenje ljudskog roda, ona je tumač ljudske misli. Svijet bez knjige – svijet je divljaka.”

Ako pažljivije pogledamo i iščitamo ove priče vidjećemo da se u njima često govorio svom zavičaju i ljudima u njemu, o „njihovim malim i velikim životima” s njihovim radostima i žalostima, sukobima i praštanjima, da se osvoji pravo na život, ljubav, sreću, slobodu, i često gorko parče hljeba na ovom svijetu (dunjaluku). U ovom izboru priča zastupljeni su i svojevrsni lični momenti i traganje za svojim korijenima u dalekim tuđinama. No, rijetko je ko u toj mjeri dotakao toliko različitih situacija, a poručio nam – znam život je borba, ali to je i tvoj put. Zato je ogromna vrijednost ove knjige u tom oslikavanju najrazličitijih ljudskih profila, naravi, temperamenata, najzad i morala Bihoraca koji su nas inspirisali da pišemo o njima. Ovdje nije riječ o pukom slikanju, nego o toj pripovjedačkoj kičici da se naslika, u par poteza, ono najvažnije, najupečatljivije iz života ovih gorštaka. Širinom svoje ljudskosti, autori su u stanju da razumiju i one ljude kakvi oni sami nijesu. Često u ovim pričama nađu mjesto (najčešće) ljudi obični, neukom oku neupadljivi, nezanimljivi, s margine društva, ali ne i s margine ljudskih i moralnih postulata koji ih krase. Svaki autor za sebe ima svoj specifičan pripovjedački izraz, minimalistički često arhaični kakva je i ljepota maternjeg (bosanskog) jezika. Dijalozi i rečenice autora su sažete do krajnjih granica, naratori se ne raspričavaju, kao ni glavni junaci. Mnogobrojni dijalozi su kratki, efektni i direktni. Izrazi autora su krajnje precizni, tačni i – dovoljni. Sažimanjem, naracijom, sublimacijom, metaforičnim sugestijama, pa i neskrivenom poukom dolazećim naraštajima ispisane su priče koje se čitaju u jednom dahu. Sve u svemu, ovo je uspješan primjer korišćenja potencijala (izbora) kratke priče. Bilo da se radi o introspektivnim momentima ili o narativnoj priči o Bihorcima, to jest, o njima (nama) koji se prepoznaju u oba ,,ispisana svijeta.” Hadrović je svojim ličnim izborom(ključem) otključao svoj svijet tajni Bihora iz suštine svog bića, koje donosi saznanje da je sve opšti zakon univerzuma, pa je takvo i književno stvaranje. Posebnu ljepotu i draž ove knjige čine i priče koje je Safet Hadrović-Vrbički znalački u nju uvrstio, a to su priče Prijatelja Bihora inspirisane Bihorom i to: Branka Bogavac, Mirsada Bibić-Šabotić, Božidar Proročić, Blagoje Vujisić i Čedo Baćović.

Safet Hadrović-Vrbički knjigom ,,Orfeji Bihora”-pričam ti pričuostavlja dubokosežne tragove i otiske po „pergamentu“. On to radi znalački i sposebnim umijećem, što zaslužuje potpuno objektivnu, argumentovu pohvalu-prevashodno zbog konciznosti književnog izražavanja, sačuvane autentičnosti, kao i velikog umijeća naracije svih autora. Hadrović kao pisac i priređivač ,,Orfeja Bihora”-pričam ti priču uspijeva da nas izmjesti iz vremena današnjeg, onda su autori uspjeli i da nas izmijene; da li ćete nakon povratka iz neke od ovih priča ostati isti ili ne – zavisi, naravno, od čitaoca. No, već sama ta mogućnost da se osjećate darovano u ovim obezvrijeđenim (interesnim) vremenima jeste mnogo. I to mnogo može da postigne samo umjetničko djelo. A umjetnost, od kako postoji, ima samo jedan cilj – da odgonetne i poboljša čovjeka (insana) u njegovoj suštini. Za sami kraj, možda bih Safeta Hadrovića-Vrbičkog i ovu njegovu knjigu najljepše opisao riječima Iva Andrića: Na svakoj knjizi koja znači dobro umjetničko djelo moglo bi se napisati: „Oteto od života, moga i vašega”.

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Search

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.