Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Mi smo onaj dio generacije koja ima ogromnu odgovornost. Naravno, uz tu odgovornost ide i srazmjerno velika čast. Mi smo odlučili da ponesemo tešku misiju u svom vremenu, ta misija je sadržana u filtralizaciji cijelog društva i njenih činioca. Ta misija, nama lično neće donjeti nikakvo materijalno blagostanje, jer vrijeme u kome naša generacija djeluje je vrijeme askeze i velikog odricanja.
Samo oni koji su spremni da se odreknu svog ličnog blagostanja, mogu reći da spadaju u onu kategoriju koja spašava Sandžak, Bosnu i cijeli region.
Taj rad posebno treba fukusirati na obrazovnom oplemenjenju naroda, a to je dugotrajni proces koji zahtjeva velike napore i pažljivu sistematiku.
Ne možete vi mjenjati stanje, a da vam narod ostane nepromjenjen. Ne možemo mi imati velike stvari, a da naš narod ostane neobrazovan, da se asimilira, kulturno, vjerski i na sve druge načine.
Upravo tu je Islamska zajednica u Srbiji najveći saveznik i parner našem narodu. Ona u svom obrazovnom radu kroz svoje istitucije daje: zanje, slobodu, odgoj i podiže dostojanstvo svom učeniku. To je čini bitno drugačijim faktorom od drugih.
Naravno taj proces zahtjeva zaštitu kroz poltičko učešće, jer svo zlo i sve opasnosti koje su se nadvile nad ovom zajednicom proizašle su iz sistema politike i od opakih učešća retrogradnih političara.
Tu je uloga političkog fakotra, da zajednici omogući nesmetano razvijanje potencijala, da se ide naprijed, a ne da se stagnira.
To je naš vjerski i nacionalni inters, koji treba da bude iznad dnvene politike. Upravo se tu nalazi tačka jedinstva Bošnjačkog naroda i odatle treba započeti proces šireg ujedinjenja.
Iako taj sistem politike vrlo često donosi razdore, politika se nužno treba iskoristiti da se zaštiti integritet zajednice, da tu participaciju posmatramo kao jasno opredeljenje i odlučno preuzimanje odgovornosti.
Naši ljudi to pak, vrlo često ne žele. Većina ljudi donosi mali broj odluka i ostatak ostavlja u poprilično nedefinisanom stanju i suštinskoj misaonoj praznini, što nas kao kolektiv primorava da izvršimo pritisak na ljude koji su oko nas, da valjano i naturalizovano rade, da budu produktivni a ne destruktivni. To znači da od subjekata trebamo insistirati da jasno zauzimaju stavove, da budu za ili protiv.
Oni to doživljavaju kao pritisak. Buđenje iz sna, a ljudi ne vole biti budni. Jer budnost znači svjesnost, osvjećeni rade, rad donosi progres, a progres ovisi o sposobnosti nosioca. Kada jednom započnete taj proces, tu svaka karika dolazi do izražaja i samim tim u mnogočemu otkriva svoju stvarnu snagu, gdje sva fikcija sama sebe izgorjeva.
Moramo biti svjesni vrijednosti organizacije, a ona podrazumjeva da za uspjeh svakog posla mora da postoji plan, da se tačno zna šta se hoće, a ne da se eksperimentiše, da se cilj ne improvizira. U tom slučaju, nemate orijentaciju, uklapate se u skladu sa okolnostima, koje vrlo često znaju biti pogubne i beznadežne, te kao takve cijelu zajednicu vode u stanje apatije i teških poraza.
Naš plan mora biti skoncentrisan na polju ujedinjenja, jačanja našeg naroda u svim kapacitetima, pogotovo u plaformi koje vjerski i kulturno uzdižu našeg čovjeka. Na tom putu nailazimo i naićićemo na velike poteškoće, različite izazove, koji nam daju svojevrsne lekcije i pouke.
Jedna od najboljih pouka jeste ta da ujedinjeni možemo mnogo, imamo šansu da budemo ozbiljan faktor, da sačuvamo sebe i izgradimo naš identitet, bez toga, nemamo temelje velike kuće koja u svojoj konačnoj doktrini predstavlja Islam u Evropi.
