Plavska kulturno-turistička razglednica (IV) 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Planinarenje jeste spolja gledano fizička aktivnost, ali u suštini ona je sekundarna, jer planinarenje je prije svega jedno duhovno uspinjanje.
0624AFCE-40E1-4C2E-A2F0-758072934648
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Nacionalni park Prokletije – dragulj crnogorskih planina

Serijal sastavljen od pet nastavaka osmišljen kao dio promocije Plava kroz prizmu: turizma, istorije, spomenika kulture, Dana borovnice, vezanih intervjua i NP-Prokletije kao dragulja. Plav se nalazi u podnožju planinskog masiva Prokletija, na izvorištu rijeke Lim. Smatra se da je ime dobio po rimskom imperatoru Flaviusu (Phlavius) u vrijeme kada je ovo područje bilo pod rimljanima, o tome svjedoči i sam naziv rijeke Lim, od rimskog Limes što znači granica, tačnije rijeka Lim je predstavljala granicu između istočnog i zapadnog Rimskog carstva. Kulturno-Istorijsko nasljeđe Plava je raznoliko. Nacionalni park Prokletije jedan je od najmlađih u dinarskom predjelu. Službeno je imenovan nacionalnim parkom 2009. godine. Jedan od najvećih planinskih vijenaca na Balkanu ima preko 50 vrhova visočijih od 2000 metara i čak 20 vrhova iznad 2 500 metara. Najveći vrh je na albanskoj strani Maja Jezerce (2694 m), dok je u Crnoj Gori to Zla Kolata (2534 m), ujedno i najviša tačka Crne Gore. Do ovog otkrića, smatralo se da je najviši vrh u Crnoj Gori na Durmitoru, Bobotov Kuk na 2 523 m. Najmladji nacionalni park najmanje je „dirnut” ljudskom rukom. U tome se i sastoji njegova ljepota. Svojom surovošću i nepristupačnošću mami ljude avanturističkog duha.

Jedan od neumornih neimara koji sa puno ljubavi, posvećenosti i dara je posvećen NP-Prokletije je Boban Redžepagić. Boban Redžepagić je saradnik za odnose sa posjetiocima u Nacionalnom parku Prokletije. Kada krenete mnogobrojnim planinarskim stazama srešćete prokletijskog vuka Bobana Redžepagića. Njegova ljubav i posvećenost poslu je rijedak primjer onih mladih ljudim koji vole svoj posao. Sreli smo ga na jednoj od staza prema planini Visitor (2211 mnv). odakle je čini mi se najljepši pogled na Plavsko jezero i Plavsku kotlinu. Autor ovih redova sreo se sa svojim ,,planinarskim bratom” sa kojim je podijelio mnogobrojna razmišljanja o razvoju i ulozi NP Crne Gore kao dragulja koji čine našu malu državu posebnom. Njegova harizmatična ličnost i njegov neumorni ne samo planinarski već i istraživački duh sijaju pozitivnom energijom. Dok ga slušate kako priča o NP-Prokletije pitate se u sebi koliko je nažalost ovako malo vrijednih ljudi koji nisu dovoljno prepoznati i afirmisani od šire javnosti. Zato je ovaj razgovor sa njim jedan itekako važan podstrek i podrška za sve dobro što radi ali i veliki dragulj sa kojim treba da se ponosi ne samo Plav već i Crna Gora. Dok sam snimao intervju sa njim sjetio sam se misli Edvarda Abija (1927-1989) američkog pisca esejista i borza za zaštitu životne sredine koji je jednom zapisao: ,, Neka vaše staze budu iskrivljene, krivudave, usamljene, opasne, što vodi do najnevjerojatnijeg pogleda. Neka se vaše planine uzdižu u oblake i iznad njih. ”Do ponovnoh susreta sa prokletijskim vukom Bobanom Redžepagićom uživajmo u ljepotama Plava i Prokletija.

•Koliko si već dugo u parkovima i otkuda tolika ljubav prema Prokletijama?

Redžepagić: U NP-Prokletije radim već 7 godina. Odgovor na pitanje otkud ta ljubav nemam. To se jednostavno u meni našlo. Postoji neki magnetizam koji nas privuče za nešto, shodno našoj unutrašnjosti. Za planinarenje na Prokletijama je na prvom mjestu potrebna ljubav, volja i želja, ali moramo i puno toga naučiti. Takve stvari se ne uče iz knjiga ili sa interneta, već je neophodno učiti od onih koji imaju direktno iskustvo, koji su prošli razne staze i bogaze, koji su spoznali sve strane planine. Planinarenje jeste spolja gledano fizička aktivnost, ali u suštini ona je sekundarna, jer planinarenje je prije svega jedno duhovno uspinjanje. Vjerujte, mnogi su našli životne odgovore na vrhu planine, a niko i nikad na vrhu poslovnog nebodera.

•Šta je to što čini posebnost flore i faune Prokletija?

Redžepagić: Kada je riječ o bogatstvu biodiverziteta, impresionira činjenica da u NP Prokletije živi skoro 2000 različitih biljnih vrsta što je polovina ukupne flore u Crnoj Gori i skoro petina ukupne balkanske flore. Nacionalni park obiluje bogatstvom šuma pri čemu skoro polovina ima prašumski karakter. Takođe, na Prokletijama je zabilježen veliki broj endema koji čine značajan dio endemične flore Balkanskog poluostrva. Životinjski svijet je takođe izuzetno raznovrstan. Nacionalni park Prokletije se izdvaja kao najznačajniji centar diverziteta herpetofaune. Kada je riječ o ornitofauni, na ovom području je registrovano preko 180 vrsta ptica, što Prokletije opisuje kao planinaski masiv sa najbogatijom ornitofaunom u Crnoj Gori, pa i šire. Pažnju privlači i činjenica da na ovom području zabilježeno i prisustvo ugroženih i zaštićenih vrsta sisara. Najčešći stanovnici prokletijskih šuma su: zec, vuk, mrki medvjed, divlja svinja, divokoza, srna.

• Brojna jezera krase magične prostore planina, po čemu su jezera posebna?

Redžepagić: Na Prokletijama se nalaze brojna lednička jezera. Najpoznatija je grupa od šest ledničkih jezera koja se nalaze u dolini Buni i Jezercës, sjeverno od vrha Maja Jezerce. A , tu je i Hridsko jezero – rezervat prirode – odnosno područje sa izuzetnim prirodnim vrijednostima koje zavređuje posebnu florističku i ambijentalno-estetsku pažnju. Hridsko jezero je vodeni ekosistem sa najbogatijom algoflorom u granicama NP Prokletije. U flori algi ovog jezera registrovano je 245 vrsta. Od njih je 78 vrsta vrsta prvi put u Crnoj Gori zabilježeno na ovom lokalitetu! Ono krije i neke specijalne endemske vrste poput tritona, repatog vodozemca koji se krije u vodi. Alpski Triton – vodozemac, koji može da obitava do 2.500 mnv. Postoje i još mnoga: Ropojansko (Liqeni i Shtarës), Tatarijsko, Horolačko, Koljindarsko, Čardačka jezera…

•Koliko je planinarski turizam poseban i da li su katuni atraktivne lokacije za turiste?

Redžepagić: Bilježi se sve veći broj onih koji se okreću planinskom turizmu, jer ljudi danas sve više žele prirodu, a sve manje beton. Zato su puni kapaciteti eko-katuna i svih seoskih domaćinstava registrovanih za bavljenje turizmom. Turisti traže seoski način života, te su katuni vrlo atraktivan i vrijedan turistički proizvod. Tradicionalnu arhitekturu ovog prostora karakteriše graditeljstvo katuna, sezonskih stočarskih naselja.Njihovu strukturu čine kolibe za stanovanje tzv.stanovi, izgrađeni od drveta sa kamenim temeljima, uglavnom blizu žive izvorske vode. Veliki broj planinskih vrhova i markiranih staza i biciklističke staze, dobra su osnova da se u njihovoj neposrednoj blizini razvije seoski, odnosno, katunski turizam. Izgradnja novih smještajnih kapaciteta, ili sanacija već postojećih (obnavljanje starih kamenih kuća i kula), sa ponudom domaće hrane, uz nove turističke proizvode i ponudu, značajno bi dopunile i unaprijedile turističku ponudu Nacionalnog parka Prokletije. Moje mišljenje je da je kulturološka ponuda ugrožena – sve je više divlje gradnje na teritoriji Parka i u neposrednom okruženju. Sve više uzima maha gradnja ogromnih modernih zdanja čije postojanje ugrožava zaštitu ili korišćenje kulturnog dobra. Sve više je ugroženo uživanje u divljoj prirodi, duhovnom odmoru, kušanju tradicionalnog katunskog života. Institucija Nacionalnog Parka zajedno sa lokalnim Turističkim Organizacijama mora da posveti pažnju i pomoć razvoju seoskih-katunskih domaćinstava.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.