Antibosanska kampanja u Izraelu

Ako hoćeš da te drugi poštuje, moraš i ti drugog poštivati.
A260E666-A90B-4496-8BCD-9CB2F5B20774
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

“Udruženo i bratski, kao u stara najgora vremena, dva antibosanska kampanjca – Dragan Čović i Milorad Dodik – pohodili su Izrael.

Udruženo i bratski – nema šta.

Prvo je u Izrael išao Dragan Čović da ublaži ustaško-endehazijsku aromu u Mostaru tako što je obećao i djelomično proveo skidanje zloglasnih hrvatskih ustaških imena sa mostarskih ulica osim imena ulice Vjekoslava Vrančića, na Panjevini u Mostaru te novoupisanog imena za jednu od mostarskih ulica fra Ljudevita Laste, kojeg se pamti po podizanju križeva iznad Mostara i pozdravljanju ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’.

No, ti „mali“ propusti komisije za izmjenu naziva ulica u Mostaru u sastavu Maria Kordića, Salema Marića, Zlatka Guzine, Vlatka Marinovića i Velibora Milivojevića nisu važni.

Važno je da je Dragan Čović javio Izraelu da je ispunio svoje dano obećanje. Makar što je nepotpuno!

I važno je da je zbog toga povijesnog čina čišćenja od ustaštva u Mostaru Čovićeva antibosanska, anticivilizacijska, antieuropska, to jeste aparthejdska mantra o izbornom zakonu, mantra koja tukne na fašizam, prošla u Izraelu, koji ima veze sa Bosnom koliko što Rusija ima veze sa Hrvatskom.

Ubrzo nakon Čovićeve posjete Izraelu i Aušvicu (Auschwitz) uslijedila je Dodikova trodnevna posjeta Izraelu i memorijalnom spomeniku Holokausta “Jad Vašem”.

Po uzoru na svog pobratima Čovića, i Dodik je otišao tamo da ublaži srpski genocid nad Bošnjacima pred spomenikom jevrejskih žrtvama genocida Holokausta.

Dodika je primio niko drugi do izraelski ministar financija Avdigorom Lieberman, poznat po svom izrazitom šovinizmu, ekstremizmu i fašizmu.Lieberman je notorni islamofob i antipalestinac poput Dodika, koji je antimusliman i antibosanac.

Njih dvojicu spaja ta mržnja prema islamu i muslimanima, onih u Palestini i ovih u Bosni.

Toj istoj matrici pripadaju i dva zalutala izraelska kvazihistoričara Gideon Greif i Rafael Israeli, koji su pristali da sudjeluju u pokušaju revizije srpskog genocida u i oko Srebrenice, kao i revizije najduže okupacije jednog grada – Sarajeva u modernoj povijesti (1425 dana i noći) pod palicom samozvanog islamologa Darka Tanskovića iz Beograda.

Kao odgovorna globalna institucija, Svjetski jevrejski kongres se promptno ogradio od ova dva izraelska „stručnjaka“ za islamski terorizam i osudio njihov revizionistički izvještaj o srpskom genocidu u i oko Srebrenice, kao i o relativizaciji opsade grada Sarajeva.

Za razliku od Beograda, koji je, prema riječima šefa nacističkog osiguranja, Emanuela Schäfera: – Bio jedini veći evropski grad koji je očišćen od Jevreja, tj., Judenrein, Sarajevo je bilo sigurno utočište jevrejskim Sefardima u vrijeme (1492) kada ih je „Španska inkvizicija“ progonila o čemu uvjerljivo svjedoči povijesna „Sarajevska Haggadah.“

Taj povijesni čin dobre volje Dobrijeh Bošnjaka prema španskim Sefardima, današnji jevrejski potomci nisu zaboravili i zato su od prvoga dana srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i srpskog genocida nad Bošnjacima bili na pravoj strana – na strani žrtava genocida.

O tome je uvjerljivo svjedočio 11. jula 2012. god. glavni rabin sinagoge u New Yorku Arthur Schneier, kada je kazao: – Brutalnost koja se ovdje dogodila nikada se ne smije zaboraviti. Svjedočenje preživjelih ne može se osporavati. Ovaj zločin je počinjen protiv više od 8.000 ljudskih bića. Jedini grijeh žrtava je što su rođeni, što su sanjali i živjeli kao ljudska bića.

Svoje svjedočenje o genocidu nad Bošnjacima u ime žrtava Holokausta izrekao je 11. jula ove godine i podpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa Menachem Rosensaft: – U julu 1995. godine Srebrenica je stvarno postala centar svemira, a međunarodna zajednica mora biti primorana da se prisjeća zločina protiv čovječnosti, genocida koji je dozvolila da se tamo dogodi zbog svog apsolutnog neuspjeha i odbijanja da spriječi da se desi ono što se desilo, – naglasio je Menachem Rosensaft.

Pored lažnog predstavljanja Milorada Dodika pred spomen žrtvama Holokausta “Jad Vašem”, Izrael mora čuti istinitu priču o Srbiji, koja je bila proglašena za ‘Judenrein’ – “čista od Jevreja”.

Time je Srbija u to vrijeme postala druga okupirana teritorija u Evropi (prva je bila Estonija), koja je formalno proglašena za “očišćenu zemlju od Jevreja” a prva van sovjetskih zemalja u kojoj je izvršeno masovno i sistematsko ubijanje Jevreja.

Ovu istinitu priču o srpskoj povijesnoj političkoj naravi treba da pričaju pred spomen žrtvama Holokausta “Jad Vašem” u Jeruzalemu Bošnjaci, žrtve srpskog genocida u i oko Srebrenice, napose majke Srebrenice.

Bez priče o genocidu Holokausta nad Jevrejima i genocidu nad Bošnjacima u i oko Srebrenice europska i svjetska povijest dvadesetog stoljeća nije adekvatno ispričana.

To je naša – bošnjačka/bosanska moralna i povijesna obaveza pred Bogom i svijetom – da pričamo, odnosno da spriječimo Čovićevu i Dodikovu antibosansku priču u Izraelu, priču koja ima natruhe pritajenog fašizma, koji se ne tiče samo Bosne i Bosanaca, već Europe i svijeta.

Čestitam Hrvatskoj što je očitala lekciju iz lijepog ponašanja Aleksandru Vučiću, spriječivši ga da ulazi u Hrvatsku kad god hoće, kako god hoće i gdje god hoće poput srpskog patrijarha Porfirija, koji ulazi u Bosnu kad god hoće, kako god hoće i gdje god hoće bez najave i bez pozdrava bosanskih domaćina.

Srpski patrijarh se ponaša prema Bosni kao da je to srpska ili pravoslavna gubernija. A nije tako niti će ikada biti tako jer Bosna je oduvijek bila samobitna teritorijalna, duhovna, kulturna i civilizacijska jedinka baš zato što je u manastiru Žiča, odnosno u Petrovoj crkvi, proglašena 1221. god. zemljom – zlih jeretika, trikleta babuna, koji se lažno nazivaju hrišćanima…

Dobra je bila hrvatska procjena da bi Aleksandr Vučić mogao napraviti kaos (haos) u Jasenovcu kao što ga je onomad napravio u Srebrenici na način da je on, Vučić, bio centar pažnje umjesto žrtava srpskog genocida.

No, ne bi bilo fer ako ne bismo dobrosusjedski ukazali Hrvatskoj da to isto pravilo o ulasku u Bosnu važi i za hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, koji, isto tako, ne može ulaziti u Bosnu kad god hoće, kako god hoće i gdje god hoće bez uredne najave bosanskim vlastima prema važećem diplomatskom protokolu u odnosima među suverenim državama svugdje u svijetu.

Ako hoćeš da te drugi poštuje, moraš i ti drugog poštivati.

Zato upamtimo univerzalno moralno načelo: – Čini drugome ono što želiš da drugi čini tebi, – rekli su Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, Alejhim selam!

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.