Neprocjenjivo blago znakova i tragova 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Kao alhemičar iz prohujalog vremena i glasnogovornik najdubljih istina, vođen radoznalom neupitnošću, intuicijom i imaginativnom sviješću doživljenog, Mirza Kurgaš nije tragao za istinom izvan stvarnosti već za istinom unutar realnosti.
Ilustracija: Dženana Fetić-Kurgaš
Ilustracija: Dženana Fetić-Kurgaš
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

(Mirza Kurgaš: Česme, hajrati i zadužbine u barskom kraju, autorsko izdanje, 2022)

Na prostoru Bara gdje su ljudi oduvijek živjeli u harmoniji sa prirodom, česma je bila svojevrsna idealizacija i snoviđenje. Nju je pratila zlehuda sudbina, jača od običaja, tradicije i navika, sa snagom koja ne podliježe ni jednom autoritetu, pa ni porodičnom, suvjereno služeći na ponos i kao sluga i kao gospodar.

Posjedujući u sebi drevnu mistiku, ljepotu i snagu živih ljudi, svoj kod, naraciju, mitologiju životne energije, neispričanih priča i zapis predaka one su, kao vjerna slika jednog vremena, svojim vidljivim i nevidljivim licem branile, slavile i štitile život jednog načina života. Česme su posljednji bedem smisla života, sazdane od strasti i ljubavi prema životu; kod starijih bude nostalgiju, kod mlađih radoznalost, kod etnologa inspiraciju za istraživanja, jer su sebe afirmisale kao zaštitnik i čuvar ognjišta, dijelile sudbinu svog naroda, davale tok životu. One svjedoče o našim precima bolje nego mnogi zapisi.

Knjigom Česme, hajrati i zadužbine u barskom kraju, koja se nedavno pojavila iz štampe, Mirza Kurgaš je sofisticirano, analitički potkrijepljeno, staloženo, hrabro i ponosno progovorio o česmama, zadužbinama i javnom dobru ovog kraja. Sa značajnom dozom sjete, rezignacije, pokatkad i ogorčenja, što je tipično za misleće ljude našeg doba, Mirza je pronašao način da svijet prošlosti i svoje opsesivne teme uvrsti u narativ, čime se, preko reminiscencije svoje tematike izdvojio od drugih autora, slične problematike.

Koliko god prošlost mjerili svojim aršinom, nije uvijek jednostavno od takvog kompleksa arhetipskog kulturnog diverziteta selektovati motivsku okosnicu za knjigu koja ima pretenzije da nosi u svom biću aromatične asocijacije ovog podneblja. Ova fenomenološka tematika je toliko jedinstvena da je sasvim moguće reći da o njoj zapravo još ništa nije napisano, a Mirzu je tradicija vukla i vodila kroz različite slojeve svijesti, podsvijesti i stvarnosti, što je odraz ličnog traganja esencije za amalgamom u kojem nijedan život ne mrzi prošlost.

Iz vizure sadašnjosti, Mirzi nije bilo lako izdvojiti ovo kulturno dobro i sagledati njegovu kulturološku dimnziju, ako ono ne posjeduje specifičnu značenjsku dubinu i suptilnost, svoju inspirativnu i izazovnu autohtonu priču, s moćnom patinom vremena.

Fascinantan je spoj nečeg toliko dalekog i ove realnosti koja nam danas ječi u glavama da čovjek posumnja da je tako nešto uopšte egzistiralo. Umnoženi tragovi i glasovi koji dolaze iz minulih vremena jedno su veliko čisto nebesko ogledalo u koje bi se trebalo zagledati i vidjeti ko smo i šta smo, kuda idemo i u šta vjerujemo. Uostalom, stara je istina i mudrost da ne možemo pobjeći od sebe samih i da svoju naslijeđenu prirodu nosimo sa sobom.

Tradicijska vertikala koja seže iz dubine prošlosti s mnogo manje emocija oblikuje i danas našu kulturnu tradiciju i duhovnu samosvijest. Ona nije više samo istorija jednog naroda, već vjekovni amanetni supstrat koji su naši preci svojim znanjem, duhom, vaspitanjem, djelovanjem i ponašanjem, te filozofskim, etičkim i religijskim shvatanjem unijeli u umjetnost, arhitekturu, književnost, kulinarstvo, higijenu, u svoj svakodnevni način života. Nijedna civilizacija se ne može razvijati bez oslonca na sopstvenu tradiciju i korijene; nestajanje i nastajanje uvijek se prožimaju, dodiruju i naslanjaju.

Kulturno iskustvo prošlosti pokazuje svoju relevantnost u formiranju čovjekovog individualnog i kolektivnog identiteta, a ukoliko ne postoji jasna svijest o toj hiljadugodišnjoj istoriji, onda se ona pokazuje kroz arhetipove kolektivno nesvjesnog, opominjući savremenike na njihov odnos prema životu naših predaka i prema njihovom pogledu na svijet. Dakako, svako vrijeme ima svoje mane, privilegije, prednosti, a kulturološko nasljeđe treba da služi kao polje svakodnevne intervencije i kreativnosti savremenog čovjeka. Uostalom, prošlost je samo jedna dimenzija sadašnjosti, a autentične vrijednosti su daleko od ulice i sveopšte svjetske buke.

Kao alhemičar iz prohujalog vremena i glasnogovornik najdubljih istina, vođen radoznalom neupitnošću, intuicijom i imaginativnom sviješću doživljenog, Mirza Kurgaš nije tragao za istinom izvan stvarnosti već za istinom unutar realnosti. Ovo je svjedočenje o pravim i najskrivenijim vrijednostima tradicijske duše barskog stanovništva, očišćene od suvišne dekorativnosti i naracije, prepoznatljive po malim detaljima kao zaloga kontinuiteta, zbog čega zaslužuje da bude trajno valorizovana u sjećanjima naših pokoljenja.

Moć ovog dragocjenog rukopisnog brevijara da svojim kazivanjem „otvore dveri prošlosti, rastvore teško breme i naslage vremena, odškrinu tajanstvene odaje u kojima se skriva neprocjenjivo blago znakova i tragova veličanstvenog ljudskog umijeća.“

Pred javnošću je još jedna knjiga kakva često nedostaje i bogatijim kulturama, koja će biti korisna ovoj i narednim generacijama. Vjerujem, da ovaj vrijedni manuskript, sa dovoljno svjetlosti u sebi i podrazumijevajućim univerzalno neupitnim vrijednostima, treba da zasluži pažnju ljubitelja dobre knjige. Ovim svjedočanstvom, Mirza Kurgaš je na brilijantan način pokazao da amanetne poruke, kao onovremeni damar, kao hronika jedne nostalgije i kolektivne memorije, sa snagom iskrene potrage, neomeđeni od bilo koga ili bilo čega, ostaju zauvijek neizbrisivi kao raskošno svjedočanstvo vrednovanja vjekovnog trajanja vitalnih obrazaca naslijeđene patrijarhalne otmenosti, njenog autoriteta i mjere ljudske mudrosti.

Mirzine česme, hajrati i zadužbine u barskom kraju, kao testamentarni zalog, izranjaju u svijet današnjosti, kao jedva čujni eho neke izblijedjele razglednice pristigle iz sanjane zemlje koja više ne postoji. Ovakva jedinstvena, sistematična, sveprožimajuća obrada kulturne baštine, bez sumnje, veliki je i neprocjenjivi doprinos u izučavanju čitavog jednog kompleksa kulture sjećanja, očuvanja memorije i spomeničkog kompleksa. Njegova inspirativna traganja iznose na svjetlost dana skrivene bisere vremena koje tom vremenu daju trajni žig smisla vrijednosti i posebnosti. Ovim svjedočanstvom, Kurgaš je pokazao da ne možemo pobjeći od sebe samih i da možemo ponovo proživjeti vlastiti život, svjedočeći o sebi, jednako kao što svoju prirodu nosimo sobom.

Kako se toj prošlosti odužuje, pokazao je Mirza Kurgaš za poštovanje, za pouku i poruku na najbolji način.

 

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.