Nizozemsko suočavanje sa istorijom i pogled na žrtve

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Brojni njemački listovi prenose nizozemsko izvinjenje žrtvama Srebrenice. Pišu i tome kako u Potočarima nema običnih ljudi iz Republike Srpske.
Fotografija: Manel Clemente
Fotografija: Manel Clemente
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

27 godina nakon tragedije u Srebrenici Nizozemska je po prvi put, kako prenose brojni njemački mediji, uputila izvinjenje preživjelim genocida i familijama ubijenih.

“Međunarodna zajednica je zakazala jer nije zaštitila ljude u Srebrenici” izjavila je tamošnja ministrica odbrane Kasja Ollongren u ponedjeljak 11. jula 2022 u Potočarima i dodala: “Kao dio međunarodne zajednice i nizozemska vlada snosi dio političke odgovornosti za situaciju u kojoj se tako nešto moglo desiti. Zato izražavamo duboko izvinjenje.“

Nizozemska vlada je ranije priznala sopstvene političke greške ali je odbijala da uputi jasno izvinjenje. “Ne možemo vam umanjiti bol. Ali, ono što možemo je: suočiti se sa istorijom”, rekla je Ollongren. Pritom je holandska ministrica odbrane naglasila da su vođe bosanskih Srba krivci za genocid, prenosi portal tageschau.de, ali i brojni njemački portali i dnevne novine.  Oni ukazuju da je jučer u Potočarima bio i visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnost Joseph Borell ali i podpredsjednica Bundestaga Aydan Özoguz.

Međunarodni sud za zločine počinjenje u bivšoj Jugoslaviji osudio je prvog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i komandanta Vojske RS Ratka Mladića na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici ali i ratne zločine i zločine protiv čovječnosti nad civilnim stanovništvom u BiH. Srebrenica je bila zaštićena zona UN-a kada su trupe generala Ratka Mladića u julu 1995 ubile najmanje 8.000 muškaraca i dječaka, podsjeća tagesschau.de.

Idriz sahranio posmrtne ostatke 16-godišnjeg sina

I list Jüdische Allgemeine piše na istu temu i osvrće se na familije žrtava poput Idriza Mustafića, koji je nakon jučerašnjeg obraćanja nizozemske ministrice prisutnima u Potočarima, sahranio kosti svoga tada 16-godišnjeg sina Salima. U članku se navodi i kako je Idrizov stariji sin također ubijen i sahranjen 2005. ali da mu lobanja nije pronađena, te kako je za porodice žrtava od velikog značaja da sahrane svoje najmilije, čije su kosti tražili godinama.

Jüdische Allgemeine navodi i kako je na 27-godišnjicu genocida u Potočarima govorio i Menachem Rosensaft, pravni savjetnik Svjetskog kongresa Jevreja, koji je izjavio kako je “sjećanje na masakr od velikog značaja za sve one kojima su na srcu ljudska prava i za sve one koji imaju savjest”. List na kraju zaključuje: “Sjećanje na Srebrenicu svakog 11. jula nije važno samo zbog poštovanja prema žrtvama, već i kao protumjera stalnim pokušajima negiranja genocida”. 

Majke Srebrenice otvorile ured u Potočarima

List Tageszeitung iz Berlina piše o tome kako su Majke Srebrenice nedavno otvorile ured u Potočarima sa pogledom na Memorijalni centar i mezarje, gdje su ukopani posmrtni ostaci ubijenih. Iz tog ureda sada djeluje 77-godišnja  Munira Subašić, koja svojim nastupima i govorima zna da “protrese i uzdrma javnost”. Iako je pratila sva suđenja u Hagu, za nju poglavlje o Srebrenici nije okončano, piše TAZ. Njemački list s tim u vezi podsjeća na riječi jedne druge srebreničke majke, Hatidže Mehmedović, preminule prije tri godine, koja je rekla kako su počinioci, izuzev nekolicine, i dalje na slobodi i vode normalan život. A mi to ne možemo”.

Muniri Subašić ubijen je muž Hilmo i 17-godišnji sin Nermin, dok se drugi sin Vahidin kroz šumu uspio probiti do Tuzle. Kasnije su pronađene samo dvije Nerminove kosti. “No bez obzira na to, mi žene smo odgojile svoju djecu bez revanšizma i mržnje”, kaže Munira Subašić za taz. Ona se rado sjeća vremena prije rata. U njenoj zgradi živjeli su i Bošnjaci i Srbi i Hrvati i Jevreji, a Srbin joj je bio vjenčani kum. Šta se potom desilo? Munira na to pitanje, kako kaže, još nema odgovor, navodi taz. 

Munira ističe i kako su Potočare do sada posjetile Žene u crnom iz Beograda ali da “srpsko stanovništvo iz Republike Srpske ne dolazi”. Njena krilatica, kako piše taz, glasi :“Ne možemo vratiti mrtve, ali moramo živjeti skupa”.  No i pored toga što ima kontakte sa srpskim ženama iz RS-a, “one ne mogu javno govoriti jer se plaše i jer ih kontrolira policija”. Stoga je njen nekadašnji plan da skupa sa srpskim ženama ide u Hag i prati suđenja – svojevremeno propao, piše Tageszeitung iz Berlina.

Priredila: Jasmina Rose

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.