U Jemenu su pronašli stare papire i pisma, a u jednom od njih je pisalo: ”Ja sam ta i ta, kćerka tog i tog čovjeka iz naroda Tubba’. Jeli smo svježe hurme iz Indije u Jemenu i živjeli u izobilju, a zatim smo iskušani oskudicom i glađu, pa smo kupovali pšenicu za dragulje od Jusufa ibn Ja’kuba u Egiptu. Ko vidi i pročita ovo moje pismo, neka ne dozvoli da ga dunjaluk prevari.”
Kada je narod Tubba’ napustio monoteizam i postao nezahvalan Allahu, iskušani su glađu, pa su bili primorani ići u Egipat, čiji stanovnici su bili zahvalni Allahu na blagodatima u vrijeme Jusufa, alejhi selam, i kupovati mjeru pšenice za istu mjeru skupocjenih dragulja. Sve dok ih Allah nije uništio zbog njihovih grijeha nakon što im je davao priliku za prilikom da se vrate i pokaju, ali su oni ustrajali u neposlušnosti i griješenju.
Stanje u kojem se danas nalazimo vrlo je slično onome u kojem je bio narod Tubba’, gdje se ljudi suprotstavljaju Allahu, dželle šanuhu, i danonoćno Mu prkose nepokornošću i grijesima.
(Izvor: Ebu Hajjan el-Tevhidi, El-Imta’ vel-muânese, II/83.)
