Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Spomenik su otkrili srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, proslavljeni režiser Emir Kusturica, književnik Matija Bećković i profesor Milo Lompar u okviru “Vidovdanskih svečanosti” na Trgu Nikole Tesle.
„Uviđao je da je svaka zajednica, svaka država, svaka ideologija, svaki čovek – tvrđava. I pitao da li ljudi mogu drugačije razgovarati sem kroz puškarnice. I vapio: “Živi ništa ne znaju, pomozite mi mrtvi, kako se može umrijeti bez straha ili bar bez užasa, jer smrt je besmislena, kao i život”, istakao je Bećković, srpski akademik i književnik.
Ima li zagonetnije pojave u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine od Meše Selimovića, pisca Derviša i smrti i Tvrđave, romana koji su ostavili toliko dubok trag u pismenosti zemlje da je nezamislivo da čak i ispodprosječno obrazovana osoba nije čula makar njihova imena? A malo je poznato da je njihov pisac imao težak život u kojem su nesreće i lične tragedije dolazile kao mijene, uvijek u pravilnim intervalima i uvijek brutalne i nemilosrdne. Zbog političkih napada, umjetničkih osporavanja i zavisti koja je pratila piščevu osebujnu prirodu Meša je u životu pravio izbore koji su provocirali učmalu bosansku sredinu, ali se nikad nije odrekao privilegije da u njenoj historiji i među njenim ljudima traži inspiraciju za svoju književnost.
Jedna je istina nepobitna kad je u pitanju Meša Selimović, a to je da je cijelog života bio u sukobu sa sredinom koja ga nije željela niti razumjela i zbog tog prezira provincije, a iz čistog prkosa, neprekidno je odbacivao dijelove samoga sebe. Pisao je nastojeći ugoditi prijateljima, partijskim drugovima i poetskim ideolozima, ali njegovu ranu prozu kritika nije shvatala ozbiljno, pa je čak i sam Meša, naknadno i kada su Derviš i smrt i Tvrđava korjenito promijenili recepciju njegovog djela, dogmatskom odanošću ponavljao fraze zlonamjernih književnih piskarala, odbacujući vrijednost svojih djela nastalih u toj prvoj stvaralačkoj fazi. /završen citat iz Wikpedije/
Kao gimnazijalac sarajevske realne gimnazije, mngo sam čitao djela naših književnika, između ostalih i Meše Selimovića, Ive Andrića, Njegoša i brojnih drugih, koji su uostalom bili i obavezni dio naše školske lektire.
Imao sam zadovoljstvo i priliku intezivno koristiti tada veliku Univerzitetsku biblioteku (u zgradi Vijećnice) gdje sam nalazio i mnoga djela, ka oi kritike na ista.
Moja ugledna i divna profesorica SH jezika , kako se tad ai pisalo u dnevnicima, bila je i doktorica jezika i književnosti, a isto tako znam da joj je mentor bio upravo, naš poznati književnik Meša Selimović.
Međutim, ta nezaboravna vremena su ostala za istoriju, mnogi naši slavni književnici su u našem ambijentu izbačeni iz obaveznih školskih lektira, ali nam je životna sudbina ostavila i podarila i mnoge njihove umne i sadržajne istinske poruke.
Svakako u ovim našim sumornim vremenskim prilikama, u postagresorskom period, lično mi je uvijek na umu Mešina definicija i indentitet nečovjeka “ulizice” iz njegovog romana “Tvrđava”.
Tako naš Meša piše: “Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji.
Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost. /citat Meše Selimovića/
Upravo u sistemu naše vlasti i djelovanja nacionalističkih stranaka i njihovih kadrova, bezbroj je primjera ovakvoga ponašanja.
Tako su nam i uništeni mnogi industrijski i privredni resursi i kapaciteti, u Kojima su djelovali kriminalni lanci vlasti brojnih ulizica.
Primjera radi, ističen i nekadašnji veliki gigant aluminijske industrije “ Aluminij “ ili “ Soko “ iz Mostara, za koje je vlast kadrova SDA i HDZ-a u kriminalnom lancu odlučivanja i djelovanja, upravo odigrala i neprimjernu rušilačku ideološku matricu, te ih dovela na rub propasti.
U vlasti entiteta Federacije, upravo vlast su godina od Dejtona do današnjih deana činili kadrovi ulizica u Bošnjaka i Hrvata, kroz djelovanje dvije stranke HDZ-a i SDA.
Svakako slična situacija je bila u vlasti entiteta RS-a, veliko srpskih nacionalističkih ulizničkih kadrova, vodeće stranke SNSD -a i njhovih “papaca” ili ulizica, ostalih partnerskih stranaka u vlasti.
Veliko srpske ulizice u kriminalnom lancu u “srpskome svetu”.
