„Toplo-hladno“ za predstojeću zimu

Ilustracija: Svitlana Harkusha
Ilustracija: Svitlana Harkusha
Ko može relativno mirno da čeka zimu, a ko je već sad u panici?
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Nakon što je potpisan ugovor o snabdijevanju prirodnim gasom iz Rusije, Srbija je kupila malo socijalnog mira za svoje građane za predstojeću zimu. Po tom novom ugovoru, predviđeno je snabdijevanje za naredne tri godine u količini od 2 milijarde m3 na godišnjem nivou. Sudeći po zvaničnim podacima, oko 25 odsto građana Srbije koji su priključeni na daljinsko grijanje, ili se griju na gas, nemaju razloga za brigu.

S druge strane, među ostalima koji se griju na drva, ugalj, pelet ili struju, panika je već duže vrijeme prisutna. Pelet je od prošle godine sa 30.000 (oko 255 eura) poskupio na 42.000 (oko 357 eura) po toni, a drva za ogrjev kojim se grije gotovo polovina stanovništva Srbije sa 4.500 (oko 38 eura) na 8.000 (68 eura), negdje čak i 9.000 dinara po metru kubnom.

Drvo za ogrjev sve skuplje

Nišlija Đorđe Savić objašnjava da je prošle godine 20 metara drva plaćao po cijeni od 4.500 dinara, a rezanje i cijepanje 750 dinara po metru.

„I to mi je nestalo prije nego što je počelo lijepo vrijeme. Ove godine sam kupio prvo 12 metara po cijeni od 7.000 dinara, drugu turu od 6 metara poslije manje od mjesec dana sam platio 8.000 dinara. Sječenje je ove godine 1.000 dinara. Znači, sve je skuplje, a ja još nisam kupio onoliko koliko mi je potrebno. Moram nekako da kupim još 4 metra, i to što prije“, kaže ovaj Nišlija.

Na kvantaškoj pijaci u Nišu gdje se prodaje drvo za ogrjev, prodavci kažu da cijena konstantno raste. Razlog je, smatraju, poskupljenje goriva, ali i velike kiše. Posebna potražnja za predstojeću zimu je u Vojvodini, kaže nam jedan od prodavaca, i to znatno veća nego prethodnih godina. Objašnjava da, iako su mnogi do sada koristili gas, plašeći se da gasa neće biti, po drva dolaze na jug Srbije. Kako dolaze sopstvneim prevozom, kupuju bukvu za 7.300 po metru kubnom.

Da li će drva za ogrjev biti još skuplja, mišljenja su na ovom stovarištu podijeljena. Dok jedni misle da će nastaviti da poskupljuje sve do jeseni, drugi su mišljenja da će cijena pasti jer mnogi ove zime prelaze na grijanje na struju koje se, kako kaže, u ovom trenutku najviše isplati.

Ugalj – socijalna kategorija

Ugalj i dalje spada u socijalnu kategoriju, pa se još od 2013. cijena uglja i dalje kreće između 9.200 dinara do 11.500 dinara (78-95 eura) po toni, za DW kaže komercijalni direktor stovarišta uglja Monicom, Slaviša Stojković. Ovo je najveće stovarište u Srbiji, a nalazi se u Nišu, Leskovcu, Sokobanji i Loznici.

Dok je cijena domaćeg uglja nepromijenjena, to ne važi za ugalj iz izvoza, kaže Stojković.

„Taj ugalj iz uvoza je poskupio, a evo šta znači uvoz: zbog situacije u Rusiji i Ukrajini, ugalj ne dobijamo sa tih strana. Ugalj dolazi iz Bosne iz rudnika mrkog uglja koji je veoma kvalitetan, i iz Obilića sa Kosova dobijamo sušeni i sirovi ugalj. To je ugalj prvenstveno za šporete“, kaže komercijalni direktor stovarišta Monicom.

„Najveći problem juga je problem u Sokobanji, gdje rudnik ne radi već treći mjesec zbog pogibije rudara. Kolubara takođe već tri mjeseca ne prodaje ugalj građanima, a nedavno je rečeno da neće ni stovarištima uglja. Ali, činjenica je da cijene uglja iz domaćih rudnika nisu povećane“, kaže Slaviša Stojković i podsjeća da nije poskupela ni struja. On vjeruje da je to zbog socijalnog mira. Naglašava da stovarišta Monicom imaju dovoljne količine uglja, i za kotlove i za šporete.

A struja?

Da li će struja poskupjeti, i da li će zbog povećanog broja građana koji se griju na struju možda doći do nestašice struje, pitali smo Ministarstvo rudarstva i energetike.

U odgovoru za DW kažu da je „Srbija jedna od rijetkih zemalja u kojoj se nakon početka krize u Ukrajini cijena struje nije mijenjala, a i inače je među najnižima u Evropi“. U Ministarstvu ipak podsjećaju da saglasnost na cijenu električne energije daje Agencija za energetiku. O eventualnim problemima sa nestašicama i restrikcijama struje, u Ministarstvu kažu:

„U ovom trenutku, po svemu čime raspolažemo, ne očekuju se nestašice ili restrikcije. EPS trenutno uvozi dio potrošnje električne energije, a država je omogućila tom preduzeću da uveze i ugalj koji nedostaje dok ne podigne sopstvenu prodizvodnju na nivo koji je potreban. Sa svim što EPS sada ulaže i preduzima, prije svega na kopovima, trebalo bi da početkom 2024. imamo proizvodnju električne energije koja može da pokrije naše potrebe”.

Ko se grije na gas ili struju – ne mora da brine

Prema izjavama Ministarstva za energetiku, mirni mogu da budu i oni što se griju na gas, i oni što se griju na struju. Ipak, profesor sa Ekonomskog fakulteta u Nišu, Boban Stojanović, iako ugovor između Rusije i Srbije o snabdijevanju gasom vidi kao povoljan za Srbiju, smatra da je problem riješen samo na određeno vrijeme.

„Dobar je jer je cijena gasa vezana za cijenu nafte. To omogućava oscilacije od 30% gore ili dole, što će zavisiti od kretanja cijene nafte“, smatra prof Stojanović, ali problem vidi u tome što je Srbija 100% vezana upravo za ruski gas, zbog čega tvrdi da Srbija mora tražiti alternativna rješenja.

„Sloboda je mogućnost izbora, ako nemate izbor, onda nemate ni slobodu. Srbija mora prvo da se pobrine za nabavku 800 miliona kubnih metara gasa koji joj nedostaju. Gasni aranžman sa Rusijom napravljen je samo za dio snabdijevanja, doduše veći dio potreba Srbije, ali jedan dobar dio ostaje kao problem. Taj dio će biti plaćen po drugim, najvjerovatnije višim cijenama“, smatra naš sagovornik. Ističe da se kraj energetskoj krizi ne vidi.

Oko alternativnih rješenja u cilju sigurnijeg snabdijevanja gasom, u nadležnom ministarstvu za DW kažu da „je već započeta izgradnja gasne interkonekcije sa Bugarskom sa kojima ćemo diversifikovati rute snabdijevanja i omogućiti snabdijevanje prirodnim gasom i od drugih dobavljača, uključujući prirodni gas iz Azerbejdžana i sa tzv. LNG Terminala u Aleksandropoulisu“.

Iako nadležni uvjeravaju da razloga za paniku nema, građani Srbije nemaju mnogo povjerenja u te priče. Đorđe Savić sa početka priče kaže da bi odavno prešao na grijanje gasom, ali je početna investicija od 3.000 eura prevelika za rizik da gasa nestane. Iako, kako kaže, mrzi zimski period upravo zbog toga što mora da nabavlja drva i da loži, ovo rješenje je još uvijek jedino za njegovo domaćinstvo.

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Search

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.