Kraj “demokratizacije lijenosti”

Čini se da do monopolizacija nije došlo, a da su investitorska sredstva presušila.
Kraj “demokratizacije lijenosti”_62a92e3f1156c.jpeg
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Aplikacije za dostavu i prijevoz ušle su u naše živote kao nešto lucidno i jednostavno, kao “prirodni” proizvod razvijenog kapitalizma. Touchscreen kao mjesto na kojem se vidljivo i “pravedno” susreću ponuda i potražnja i na kojem obitava tržište tehnološki oslobođeno svih stega: od birokratskih do radnopravnih. Nitko nikoga ne prisiljava da se “samozaposli” i radi, kao što nitko nikoga ne prisiljava da naručuje. Međutim, prokleto je jednostavno i navodno je teško odoljeti. Iz perspektive kupca najteže je odoljeti toj “demokratizacija lijenosti”, kao što je svojedobno Getir, jedna od dostavnih aplikacija, reklamirala svoj proizvod. Ili u Uberovoj varijanti koja dodatno prisnažuje dojam da su nas aplikacije na momente učinile aristokratima: “svačiji privatni vozač”. Što se tiče radnika, neodoljivost je uglavnom eufemizam za manjak sredstava za osnovne životne potrebe, koliko god i oni povremeno umišljali da su poduzetnici.

Međutim, ta demokratizacija aristokratskog iskustva putem sretnog i spretnog spoja slobodnog tržišta i razvoja tehnologije ne zasniva se baš na održivom modelu. Kao što pokazuje Sarah O’Connor u kolumni u Financial Timesu, takvom modelu se vjerojatno bliži kraj. Proteklih mjeseci su vrijednosti dionica dostavnih kompanija i taksija prilično potonule i muče se s dokazivanjem potencijalnim investitorima svoje potencijalne profitabilnosti. Naime, dosad su investitori znali da su te kompanije neprofitabilne. Te kompanije su značajno manje naplaćivale usluge od onoga koliko ih koštaju, a investitori su subvencionirali taj model. Koja je bila pozadinska logika? Pa nada da će tako izbaciti konkurenciju s tržišta, a veći tržišni udjeli će im omogućiti da podignu cijene bez straha od konkurencije. I to će dizanje cijena s obzirom na većinu udjela biti manje nego što bi bilo “nužno” u trenutnom kontekstu.

No, čini se da do monopolizacija nije došlo, a da su investitorska sredstva presušila. Takozvana era jeftinog novca se bliži kraju i nitko više neće tako nonšalantno raspolagati s njim. Dakle, dostavnim kompanijima preostaju dvije opcije za stabilizaciju poslovanja. Prva je povećanje cijene usluge, a druga snižavanje cijene rada. Međutim, nijedna opcija se ne čini baš izvjesnom u trenutnom ekonomskom kontekstu. Nezaposlenost je na prilično niskim razinama i snižavanje cijene rada – smatrale pritom kompanije radnike baš radnicima ili samozaposlenima – nije izvedivo jer radnici imaju druge varijante na raspolaganju i neće pristati na niže plaće. Povećanje cijene usluga također nije najpametnije odluka. U doba visoke inflacije kupci će se prvo odreći onog tipa potrošnje koji se ne smatra nužnim ili koji graniči s luksuzom. Također, sve izraženija regulacija samog tržišta dostavnih i taksi usluga čini troškove poslovanja višima.

Naravno, kako sugerira i O’Connor, sam rasplet je nezahvalno prognozirati, ali može se bez puno oklijevanja ustvrditi da je zlatnom doba dostavnih i taksi usluga na zahtjev došao kraj. Tržište će se definitivno smanjiti i sigurno više neće predstavljati sve pređene kilometre u osobnim vozilima i javnom prijevozu globalno kako je to inicijalno zamišljao Uber. Specifična epizoda u povijesti kapitalizma u kojoj su nam oklade investitora na monopol određenih dostavnih i prijevoznih kompanija priuštile da se osjećamo bogatijima nego što jesmo i da povremeno uživamo aristokratske privilegije, došla je svom kraju. Pritom smo valjda naučili što je radnik i da tržište ne funkcionira onako kao što nam govore ekonomske analitičari.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.