Priča o uspješnom Bošnjaku iz Beča

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ja imam želju da se vratim u našu Bosnu i ako ikako mognem iz svog nekog aspekta, ako ništa kroz ovaj sport i omladinu – svakako ću to i da uradim.
Priča o uspješnom Bošnjaku iz Beča koji je odlučio da se vrati u Bosnu_62a29c77b1b90.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Čuli smo, uglavnom, kako naši ljudi odlaze put zemalja Zapadne Evrope radi bolje i perspektivnije budućnosti. Posljednjih godina taj je trend sve izraženiji, pa je rodna gruda iz dana u dan sve više pusta. Međutim, u austrijskoj prijestolnici Beču živi i skoro 20 godina uspješno posluje biznismen i sportista, rođeni Prijedorčanin Sadik Menković, koji je odlučio da se, nakon skoro 20 godina provedenih po Zapadu, vrati u rodnu Bosnu. Pored toga što je uspješan u svom poslu, Sadik je, ne tako davno, bio državni šampion Austrije u kik-boksu, a sada vodi i Školu sporta u sklopu Bošnjačkog centra BNF-a u Austriji.

U Školi sporta Bošnjaci u Beču tri puta sedmično imaju treninge kik-boksa i samoodbrane. Jako je važno, podvlači Menković, omladinu osposobiti fizički i podići im moral.
“Godine 2018. sam posljednji put osvojio zlato na državnom prvenstvu u kik boksu u Austriji. Kratko poslije toga desila se korona, a onda sam imao nekih povrijeda i više se nisam takmičio. Bilo je tu i prije nekih finih turnira gdje sam osvajao lijepe rezultate. Mnogi od njih internacionalni – Slovenija, Slovačka. Više nisam u tim nekim godinama kada bih trebao ići na takmičenjima, iako bih mogao. Sada se isključivo bavim prenošenjem znanja na druge.

Najbitnija stvar u svemu tome mi je da se ta omladina aktivira, da dođe da trenira, da razgovaramo sa njima i da im podižemo to samopouzdanje, općenito i svijest o tome kako se ponašati na ulici, u nekim nepoznatim situacijama – pošto mi pored kik-boksa imamo i “self-defens”, jednom sedmično i to nedjeljom. To je samoodbrana. Kako da se ta naša djeca ponašaju u situacijama ako dođe neka opasnost po to dijete, po tog omladinca, šta da radi. Puno na tome radimo, održavao sam brojne kurseve na tu temu, čak i kurseve samoodbrane za žene da i one imaju tu neku bazu i osnovno poznavanje. Dakle, to mi je velika ljubav, ja to volim, radim na tome iz ljubavi, zato što mi je Allah dao taj dar”, kazao je Menković.

Otkako je još 2003. godine stigao u Austriju u glavi je, kaže, imao samo jednu viziju – naporno i predano raditi kako bi se što prije vratio u rodnu Bosnu. Sve je moguće, zaključuje Menković, ako se u to čvrsto vjeruje.
“Uvijek sam imao tu želju u glavi ili takav cilj da ja ovdje neću ostati do penzije, kao što većina ovdje i uradi. Naravno, drugi su mi govorili: “Da, to svi tako kažu, ali većinom se ostane”. Ja sam kazao biće onako kako Allah odredi, ali ja ću na tome raditi. Pravio sam tako sebi okruženje i mogućnost da mogu što prije da to uradim. Eto, prošlo je 19 godina kako sam tu, ali sam prije nekih 10 godina intenzivno radio na tome.

Stavio sam sebi za zadatak – okej, radim u Austriji narednih 10, 12, 13 godina, maksimalno do 45-te godine i onda se vraćam u Bosnu. Na tome sam, zaista, intenzivno radio. Kako se to može uspjeti? Samo ako imaš u glavi takav cilj. Da je moj cilj u glavi bio da ja ovdje provedem do penzije, ili da ja nisam razmišljao o tome, jer tu su mi djeca, tu su mi unučad ili slično – tada bih dočekao 65 ili 70, da dođeš u penziju i da ideš za Bosnu, ali ja to nisam htio. Tada – Bosna mene može i trebat’ i ne trebat’, manje više druge su neke stvari u pitanju i prioriteti.

Ja imam želju da se vratim u našu Bosnu i ako ikako mognem iz svog nekog aspekta, ako ništa kroz ovaj sport i omladinu – svakako ću to i dole da uradim, da pomognem toj Bosni, jer Bosna sad od mene može nešto imati. Sa mojih 65 ili 70 možda bi i tada mogla nešto imati, ali teško”, kaže Menković.

U slozi i jedinstvu je šifra uspjeha. Bošnjaci u Beču su, predvođeni posebnim alimima i reformatorima, jako dobro organizirani. Veliku ulogu u tome ima IKC Bošnjaka u Beču, navodi Menković.
“Sloga je broj 1. Ako smo složni – bićemo jaki. Ako svak’ za sebe nešto radi, onda ćemo tu biti lak plijen za manipulaciju. Hvala Allahu, mi ovjde u Beču prilično dobro funkcionišemo što se tiče sloge i uvijek se na tome treba raditi. Ja sam uvijek bio protivnik tih nekih dijeljenja – ovaj je Krajišnik, ovaj je Sandžaklija, ovaj je Sarajlija – ne! Svi smo mi jedno, mi smo Bošnjaci, treba da budemo skupa, da se družimo, pomažemo i upoznajemo. I hvala Allahu, mi to ovdje imamo prilično dobro”, završava Menković.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.