Otvoreno pismo našoj dijaspori

Danas se obraćam svima vama, moja draga i poštovana DIJASPORO, iz razloga istinske spoznaje stanja, događanja i neprilika, koje nas prate i pritiskaju već godinama od Dejtona do današnjih dana.
Slika može predstavljati tekst
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Posebno se obraćam našim mostarcima, zatim mojim Bosancima i mojim sarajlijama, kao rođeni sarajlija i mostarski sarajlija.

Obraćam se svima vama iz druge vam domovine Skandinavije, da li Švedske, Norveške ili Finske, iz Nizozemske ili Njemačke, iz Švicarske ili Kanade , Auatralije ili Amerike i svih drugih destinacija, rasutih po cijelom svijetu.

Prije svega, vjerujte mi, kao rođenom sarajliji, visokom intelektualcu, graditelju brojnih industrijskih objekata, profesoru koji je obrazovao generacije elektro stručnjaka, aktivnom društvenom građaninu ove mi jedine domovine Bosne i Hercegovine, kao njen prestavnik u parlamentu BiH, U Saveznoj Skupštini u Beogradu, vijećniku gradskog vijeća i njenom predsjedniku u gradu Mostaru.

Doživio sam i svoju ličnu golgotu i tragediju, kao trostruki prognanik u ovome gradu “slučaja” Mostaru, kao izabrani vijećnik, gdje sam spašavao glavu i zahvaljujući nekim višim nebeskim silama ostao sam živ do današnjih dana, te kao živi svjedok nemilih događaja i dvostruke agresije na ovaj grad, sa istoka i zapada, mogu uvijuek svjedočiti, sa istinom i samo istinom.

Latinska izreka kaže: “Veritas amare est / Istina je bolna” svakako, ali kako za koga, te se u svim svojim sadržajima i brojnim kolumnama do sada objavljenim, kao i mojim knjigama: Prognanik u svome gradu i Pisma sa Neretve, pišem isključivo istinu i samo istinu.

Poznati i priznati tjednik iz vremena Tuđmanovog režima, “Feral Tribune” iz Splita, lijepo, sadržajno i konkretno opisuje moju golgotu kao izabranog vijećnika, sa liste “za jedinstveni Mostar” ali, kome je bio potreban takav grad, koji je agresijom okupiran od strane hrvatskih, ustaških bojovnika HV i HVO-a, koji su i vas brojne nevine i mirne građane ovoga grada toga 09.maja 1993 godine proslijedili u brojne logore i konačno u dijasporu, gdje se i danas nalazite.

Prognan sam iz sospstvenoga stana, jer sam bio za jedinstveni Mostar, prognan sam sa zapdne ustaške strane na istočnu slobodarsku teritoriju Mostara i prognan sam iz firme Aluminij, kao Bosanski Srbin, iako sam kao stručnjak došao na njegov “kamen temeljac” za izgradnju idealne Blumove zamišljene ideje o velikom aluminijskom kompleksu.

Iako sam bio na specijalizaciji u Francuskoj kod firme “Pechiney”, sa izučavanjem i francuskog jezika i tehnologije porizvodnje aluminija, kao i kod “Siemensa” u Njemačkoj sa upoznavanjem sa njihovim mjernim i automatskim sistemom ove proizvodnje, ništa to nije značilo za njihove “hrvatske bojovnike, uzurpatore i okupatore” ove firme, koju su svojim odnosom i ovakvom politikom djelovanja, konačnu isto i doveli, kao “lažnog hercegovačkog diva” do konačne propasti.

Posebno, mojim dragim mostarcima u dijaspori, nije nužno niti potrebno ništa više ili dodatno pisati o ovim osvajačkim i “oslobodilačkim” akcijama naših vrlih susjeda, jer su proveli i još veće i gore golgote po logorima i sa cijelim porodicama, napuštali su svoj rodni grad i ostajali bez svoje imovine godinama stvaranom i stečenom.

Danas se obraćam svima vama, moja draga i poštovana DIJASPORO, iz razloga istinske spoznaje stanja, događanja i neprilika, koje nas prate i pritiskaju već godinama od Dejtona do današnjih dana.

Dolazite povremeno u vaš rodni kraj, više kao turisti i možda vam je lijepo turistički posmatrati ili slušati ležne slavopojke o ljepotama suživota u ovome gradu i na drugim destinacijama, cjelovite i bivše naše lijepe Juge?

Međutim, nacionalizam je već metastazirao poput svakog karcinoma u ljudskom organizmu, što je za nas ubitačnije od svakog preživljenog fašizma.

Danas se kod nas posmatra samo veličina, velikog Srbina, Hrvata ili Bošnjaka, a nacionalističke ortodoksne stranke sa njihovim čelnicima i kadrovima u vlasti, od HDZ-a do SNSD-a i do SDA, sa Dodikom, Čovićem i Bakirom, koji su nas sve ove godine doveli do bijede i siromaštva, sa izuzetnom mržnjom i netolerancijom u svakome pogledu?

Istina je, da je SDA i najveća nacionalna stranka u Bošnjaka, koja je patriotska i udaljena je od izrazitih nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a, ali je sa njima u vlasti, kao koalicioni partner sve ove godine, činila kardinalno loše poteze i odnose, te je veoma teško i amnestirati po našem narodnom običaju ; “Sa kime si, onakav si”.

Mlađani naraštaji, školovani i sposobni nas napuštaju odlazeći ne samo trbuhom za kruhom, već i radi ovih neprimjerenih odnosa i ogavne njihove politike.

Do posla je moguće doći samo sa članskim knjižicamaovih nacionalističkih stranaka, a kriminal i korupcija su okupirale sve pore neljudskih odnosa u nsvim domenima suživota.

Ne vrijedi nama samo kukati ili tražiti pomoći od bilo kojih međunarodnih faktora, već jednostavno moramo shvatiti i prihvatiti poglede i neposredna riješenja našega naroda i naših građna, koji svojim neposrednim izborom i glasovima za odgovarajuće strukture vlasti i kadrovsku politiku sa kandidatima, kojima dajemo povjerenje, moramo tražiti i sopstveni spas i spas države i svijetliju budućnost za sve naše građane.

Ovo isto, želim tražiti i od vas, draga i poštovana DIJASPORO, ne samo da nas finansijski pomažete, kako ste to redovno i činili, već da svoje učešće u izbornom ciklusu u oktobru mjesecu najozbiljnije shvatite i prihvatite, prije svega vašim odzivom i glasom našim kandidatima, koji istinski mogu biti i trebaju biti spasioci i države i naše zajedničke budućnosti.

Ostaje nama, dobrim i neposrednim poznavaocima svih naših prilika i neprilika, da vas istinski informišemo i jednostavno zamolimo, da se svojim glasovima apsolutno klonete svih kandidata na listama naših ortodoksnih nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a.

Za članove našeg „ troglavog „ u dosadašnjem periodu nakaradnog Predsjedništva, riješenje je i naš spas u izboru kandidata do sada poznatih i to: gospode Željka Komšića i Denisa Bećirevića.

Nedaj nam Bože, o izboru Milorada Dodika i Dragana Čovića, niti u snu ne bi trebali poželiti, jer su već poodavno dokazani rasturači kao “blizanci” sa ideloškim matricama Franje Tuđmana, Slobodana Miloševića i sa novim nevremenom “putinizma”.

Otpremimo ih u zasluženu zatvorsku kaznu, poodavno zasluženu sa njihovim na krimanalu stečenim vilama i silnim bogatstvom.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.