Poema o narodu Knjige

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
word-image
Ukoliko ovog momenta ne prizna sebi da ga bolest mori i to ne shvati, pa ne počne lijek uzimati, brzo će se s tjelom rastati.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Žao mi je ovog naroda, jer je jetim koji sam sebe otrova.

Čudim se onome što vidim, a i teško mi je povjerovati, pa ga iskreno žalim.

Želim ga razumjeti. Gaijim nadu da je otrov na prevaru nesvjesno uzeo i da su danšnje doze samo posljedica teške ovisnosti.

Čudim se tome što ne ustane, što ne shvati da ga bolest vodi smrtoj postelji.

Nervira me što je iz lijenosti bolest lakše zavolio, nego joj se suprostavio.

Žalim ga pak, jer ga iskreno volim.

Ipak, jedno je sigurno, ukoliko ovog momenta ne prizna sebi da ga bolest mori i to ne shvati, pa ne počne lijek uzimati, brzo će se s tjelom rastati.

A lijek mu je od Boga dat, ali narod časne Knjige Knjigu ne uzima.

Pa kako da mu bude bolje?!

Pisac u ovoj poemi govori o bolesti društva, o: neznanju, nepravdi, nejednakosti, ohalaljenju tih pojava, kao i licemjerstvu šireg kokektiva.

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.