Kada bi čovjek bio prepušten samom sebi

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ako bi Allah prepustio čovjeka njemu samom, to znači da bi ga prepustio njegovoj nemoći i slabosti, nemaru i grijesima.
CF6EDDA5-36E8-40C7-9271-05C4EAFC1B60
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao svojoj kćerki Fatimi, radijallahu anha: ”Šta te sprječava da poslušaš ono što ti oporučujem, da ujutro i navečer proučiš: Ja Hajju, ja Kajjum, bi rahmetike estegisu, aslih li še’ni kullehu, ve la tekilni ila nefsi tarfete ajnin – O, Živi i Vječni, tako ti Tvoje milosti, pomozi mi, popravi moje cjelokupno stanje i ne prepuštaj me samom meni ni treptaj oka!” (En-Nesâ’i)

Svaki čovjek najviše voli sebe, najviše se zalaže za svoje vlastite interese i ulaže maksimum truda da postigne ono što misli da je dobro za njega, a da odagna svaku štetu od sebe.
Deviza većine ljudi je: Moja duša, moja duša! Usljed strahota Sudnjega dana svaki čovjek će pobjeći od svih svojih dragih i voljenih, bilo da se radi o ocu, majci, bračnom drugu, sinu i kćerki, i neće misliti ni na koga osim na sebe.

No, i pored toga, kad bi čovjek bio prepušten samom sebi – ne na godinu ili nekoliko godina, već za treptaj oka – i  kada bi preuzeo kontrolu nad svojim poslovima, bez Allahove pomoći i upute, propao bi, a njegov trud bi bio uzaludan. Poraz i neuspjeh bi ga stigli odande odakle se nadao sigurnom uspjehu i zaradi.
Kada bi čovjek malo bolje razmislio i kada bi bio svjestan, shvatio bi da je njegov slučaj u Allahovim rukama, da je njegovo srce u Allahovoj ruci i On ga okreće kako hoće, da je njegov život, smrt, sreća i nesreća u Allahovoj ruci, da njegovo kretanje, mirovanje, riječi i djela ne izlaze iz okvira Allahove volje i da čovjek ništa ne može uraditi (ni prst pomjeriti) bez Allahove volje i dopuštenja.

Ako bi Allah prepustio čovjeka njemu samom, to znači da bi ga prepustio njegovoj nemoći i slabosti, nemaru i grijesima. A ako bi ga prepustio drugome, to znači da bi ga prepustio onome ko mu ne može korist donijeti ni štetu učiniti, i u čijoj ruci nije ni život, ni smrt, ni proživljenje.
A ako bi ga ostavio i napustio, onda bi ga njegov neprijatelj (šejtan) zgrabio i učinio svojim zarobljenikom. Stoga čovjek ne može bez Allahove pomoći i podrške ni za treptaj oka, i Allahova pomoć mu je potrebna kod svakog udisaja i izdisaja. (Iz knjige: El-Fevâid)

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.