Samozvani islamolog i antibosanski analitičar u akciji

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Tanaskovićeva najveća mora je nostalgija za vremenom kada je mogao oblikovati i iznuđivati stavove i retoriku bosanske uleme u Sarajevu – vjerske i svjetovne.
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 – 2012)_62997002a485e.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

U zadnje vrijeme rijetko se javlja, ali kad se javi, kao ovoga puta, Darko Tanasković, samozvani islamolog i antibosanski analitičar, cilja mete u Bosni, ali mu se uglavnom strijela vraća kao bumerang.

Prvu strijelu Tanasković je odapeo prema generalnom sekretaru NATO-a Jensu Stoltenbergu, koji nije uvažio lamentaciju predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića nad Hrvatima u Bosni, koji su u „teškoj situaciji… jer ni na narednim izborima neće imati mogućnosti da biraju svoje legitimne predstavnike…“

Zbog toga je Tanasković „uvređen“ (Šojić). Jer njegova briga o Hrvatima, „koji su u teškoj situaciji“ u Bosni je neizmjerna. On ne može da spava zbog toga. Zato je njegova kritika Jensa Stoltenberga opravdana jer je izraz njegove brige za ljudska prava Hrvata u Bosni, koji su ugroženi jer je Stoltenberg „posle susreta sa članom tročlanog Predsedništva Bosne i Hercegovine Šefikom Džaferovićem, koji je već rutinski nastupio bez obavezne saglasnosti Predsedništva, bio mnogo određeniji i izričitiji. Izjavio je, pored ostalog da ‘NATO prati situaciju u Bosni i Hercegovini, a naročito zapaljivu retoriku koja dolazi iz Republike Srpske’ i da nastavlja saradnju sa svojim štabom u Sarajevu, jer je dugoročno opredeljen za to i pruža podršku kako bi osigurao mir i stabilnost“.

Shvativši da mu se strijela koju je bio odapeo prema Džaferoviću vraća kao bumerang, Tanasković je odapeo drugu strijelu prema Bakiru Izetbegoviću, čija retorika je, kaže Tanasković, zapaljivija od zapaljive retorike iz Eresa, na koju Stoltenberg prstom pokazuje.

Tanaskoviću je zasmetao govor Bakira Izetbegovića na 32. godišnjici osnivanja SDA kad je rekao da je ideja velike Srbije nastavila da živi kroz projekt „srpskog sveta“, koji je konstruiran u Beogradu kao ekvivalent „ruskom svetu“ po zamisli predsjednika Rusije Vladimira Putina.

Naravno, Tanasković je promašio i tu metu zato što svi ljudi zdrave pameti i britkog jezika pričaju o Putinovom ludilu u Ukrajini, ludilu koje bi se moglo proširiti na Balkan.

Refleksiju tog ludila imamo kod zalutalog srpskog ultranacionaliste i fašiste pod imenom Džon Bosnić, koji je na beogradskom „Balkan info“ od avgusta 3, 2018. ovako govorio:

Kosovo je deo Srbije od dugo vremena u naše istorije… i mi to čuvamo kao centar srce Srbije… to je jedna pitanje kao Izraelici pričaju Jeruzalam… to je jedna priča istorička… i osnovna priča o Srbije… kao država… situacija u Bosni je druga stvar… seukupna Bosna je bila srpska…i ja idalje mislim da oni ko tamo se kaže muslimani… to su Srbi muslimani… to su Srbi od muslimanska vere… to znači u ceo svet… samo ovde… što je pod Titova naloga… se definisuje… čovek koji je od muslimanska vere kao jedna narod… ili kao nacija… muslimani.. to se ne psotoji nigde na svetu osim ovde… to znači stvar je da su sveukopne populacija Bosne su Srba… jedan dio to su Srbi od pravoslavna vera… druga dela Srbi od muslimanska vera… mi smo pričali danas kad smo došli na kolima o čovek koji se zove Makr Bosnić… jedan deo moja familija… koji je od katolička vera… ali od srpeke korene… to znači svih tih ljudi ko živi na Bosna su Srbi… skoro… ja bih rekao skoro svi… ima nekih Hrvati ko su došli preko granice itd… ali u glavnom to su svi Srbi… to znači i Kosovo treba da se vrati pod našom totalnom kontrolom… u našom suverenitet … i u istovremena sveukupna Bosna treba da se vrati kao deo Srbije… to znači ja sam za taj maksimalna rešenje da se vrati u jedna država… i Bosna i Kosovo… i ja bi rekao… i to bi bila još jedna priča… i ja bi rakao da i Crna Gora treba da bude dio Srbije… to znači Crna Gora… Bosna… i Kosovo i celekupna današnja Srbija sa naravno… sa Vojvodina treba da bude jedna velika Srbija.. a ja kažem velika Srbija zato što oni u Ingland kaže Great Britain…

Ispričavam se zbog Džon Bosnićevog akvardnog (awkward) srpskog jezika. Treba ga razumjeti. Džon nije imao vremena da uči srpski u Japanu, gdje je radio kao novinar, jer je bio suviše zauzet oko ideje „velike srbije“, posebno u vezi s Bosnom, gdje „živa samo Srba“, gdje „nema Bošnjaci“.

Između ovog srpskog nacionalističkog tribuna, Džona Bosnića, koji se pojavio iznebuha da tumači Srbima šta su i ko su i šta im je raditi da bi ostvarili san o „velikoj srbije“ i Tanaskovića nema razlike osim u izražavanju srpskog jezika.

Kao samozvani srpski islamolog, Tanaskovićeva glavna meta je oduvijek bila bosanska ulema, napose reisu-l-ulema, kojeg on prati u stopu i bilježe sve što kaže i sve što ne kaže.

U stvari, Tanaskovićeva najveća mora je nostalgija za vremenom kada je mogao oblikovati i iznuđivati stavove i retoriku bosanske uleme u Sarajevu – vjerske i svjetovne. Kada je bio pitan o islamu i identitetu Bošnjaka muslimana. To je bila njegova omiljena tema, koja ga još uvijek muči ili progoni.

To vrijeme je, hvala Bogu, zauvijek prošlo. Zna to i samozvani islamolog Tanasković. Ali, ljudi se teško oslobađaju starih navika, posebno kad je riječ o miješanju u bosanska pitanja – duhovna, politička i državna.

Ima, međutim, i nešto dobroga u ovom Tanaskovićevom lamentiranju nad Eresom i Hrvatima u Bosni. Naime, on nas podsjeća šta piše u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića, a to je da je: „NAŠ CILj: Islamizacija Muslimana. NAŠA DEVIZA: Vjerovati i boriti se.“

Zbog zauzetosti oko životnih pitanja mi to moto često zaboravljamo, ali zato imamo samozvanog islamologa Tanskovića i njegovog mu druga „francuskog politologa i vrsnog znalaca islamske problematike u Bosni i Hercegovini Gzavije Bugarela, koji nas na to podsjećaju, jer njih dvojica – Tanasković i Bugarel – znaju kao outsideri o islamu i muslimanima u Bosni više nego sami muslimani iznutra.

Otuda, samozvani islamolog Tanasković nije mogao propustiti priliku da se makar malo ne očeše od prethodnog reisu-l-ulemu u Bošnjaka da bi se onda okomio na aktualnog reisu-l-ulemu Huseina Kavazovića, koji mu je iznevjerio očekivanja o svojoj „razložnoj umerenosti te udaljenosti od ekstremističke retorike svoga prethodnika.“

Zato je Tanasković pobrojao sve reisovke grijehe reisu-l-uleme Kavazovića, od kojih je najveći onaj kad je rekao da je riječ o „kontinuitetu istorijskog genocidnog projekta uništenja muslimana, a u konačnici Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine kao političkog okvira koji ih štiti“.

Ništa manji grijeh u evidenciji samozvanog islamologa Tanaskovića nije ni izjava reisu-l-uleme Kavazovića kako upravo iz toga „kontinuiranog istorijskog genocidnog projekta“ proističe potreba da se veličaju ratni zločinci i njihovi politički rezultati, da se promoviše svetosavska ideologija… te da se svakodnevno ponižavaju, ismijavaju i dehumanizuju Bošnjaci koje se naziva muslimanima…“.

Šteta što samozvani islamolog Tanasković, kao stručnjak outsider za islam i muslimane, nema uvida u cjelovit tekst Kur’ana Časnog pa mu je promaklo da zna da to što Zoran Milanović i Milorad Dodik nazivaju Bošnjake muslimanima nije ni slučajno ni uvredljivo zato što je to njima Božji imperativ u Kur’ana, gdje se u poglavlju 3, ajet 64 pozivaju sljedbenici Knjige da dođu da se okupimo oko jedne riječi kako bi svjedočili da nema Boga osim Allaha te da ne uzimamo jedni druga za božanstvo, ali ako oni, tj., sljedbenici Knjige – kršćani/hrišćani i Jevreji – odustanu od toga, recite im onda: – Svjedočite da smo mi muslimani! Eto, to upravo čine Milanović i Dodik – svjedoče da smo mi Bošnjaci muslimani. To im je imperativ od Svevišnjeg Boga. Oni moraju to činiti – svjedočiti svaki dan da smo mi Bošnjaci muslimani.

Pratio je samozvani islamolog Tanasković Husejna Kavazovića i kad je bio tuzlanski muftija. Ima i tu njegovih grijeha u evidenciji Tanskovića, ali grijeh reisu-l-uleme Kavazovića, kojeg Tanasković upisuje na vrh svoje ljestvice o bosanskih hereticima je izjava reisu-l-uleme Kavazovića da: „Bošnjaci, posebno muslimani, članovi Islamske zajednice, uključeni u politički život naše zemlje, ovu zadaću trebaju razumijeti kao jednu od temeljnih vjerskih obaveza.“

Da je ovo rekao reisu-l-ulema u Bošnjaka u vrijeme kada je srpski samozvani islamolog Tanasković palio i gario u Beogradu, bio bi priveden na informativni razgovor.

Nasreću, ta vremena su iza nas, hvala Allahu Milostivom.

Sada je ispred nas reisu-l-ulema Kavazović, koji ima ugled i poštovanje kod Bošnjaka baš zato što ga proziva srpski samozvani islamolog i antibosanski analitičar Darko Tansković, koji je ideolog srpske negacije genocida (tekfir) i glavni organizator revizije punopravnih presuda Haškog tribunala o genocidu u Srebrenici i revizije opsade Sarajeva od 1425 dana i noći u režiji Milorada Dodika.

Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj vjeri i borbi za istinu i pravdu u Bosni! Amin!

Allahu Sveznajući, pouči nas vjeri i moralu! Amin!

Allahu Milostivi, omili nam bosansku državu! Amin!

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.