Dakle, šta to u našim uslovima, kada su na vlasti nacionalističke stranke znači “legitimno predstavljanje”.
Čista nacionalistička ili profašistička terminologija, bazirana na mržnji i netoleranciji drugoga i drugačijega u svim domenima zajedničkog društvenog suživota.
Bosna i Hercegovina i njeni unutraćšnji odnosi među narodima, koji je slika i prilika upravo nacionalističkih tenzija, dovoljno nam suštinski i slikovito, ”de facto i de jure” iskazuje naš jad i bijedu.
Nije bez razloga drug Tito uvijek govorio nama: ”Čuvajte bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu oka svoga” jer je on bio izuzetni borac protiv fašizma, ali je veoma dobro osjećao svu pogubnost ubojitog nacionalizma.
Moramo priznati da je Dejton učinio nama medveđu uslugu, nabio nam ludačku kođolju, formirajući tu nacionalističku i genocidnu tvorevinu Republiku srpsku.
Njihova težnja i želje da se formira”srpski svet”dovoljno nam jasno i veoma perfidno ukazuje na scesionističke nakane za istu, njihovo pripajanje Republici Srbiji i stvaranje velike Srbije.
Zacrtana je to ideološka matrica iz doba Gazimestana, govornika i začetnika ”balvan revolucije” od Triglava do Đevđelije, njihovog firera Slobodana Miloševića.
Sasvim jasno, uz intelektualnu podršku njihovih akademika i SANU, sa Dodbricom Ćosićem, sačinjavaju memorandum i cjeloviti scenarij narednih događanja i sve do današnjih dana.
Operativno, dva ubojita jarana iz Karađorđeva Slobodan i Franjo, osmišljavaju realizaciju ponuđenog scenarija i započinju svoje agresorske nakane, sa rušenjem naše lijepe Juge, te uzurpacijom određenih ciljanih teritorija.
Sasvim normalno, da im je ponajviše naša Bosna i Hercegovina, kao izrazito multietnička država bila veliki trn u oku, te su zajedničkom agresijom sa istoka i zapada zapucali, ubijali i progonili, kako bi na koncu i uzurpirali određenu teritoriju.
Pao je i postojići Titov ideal o bratstvu i jedinstvu, a užas njihovih nasrtaja i borbi ka uništenju istoga, posebno je recimo iskazan na njihovim osmišljenim rušilačkim dejstvima na mnoge gradove, posebno na Vukovar, Mostar, Sarajevo i ine, upravo gdje je bilo i najviše miješanih brakova.
U našem Bosansko hercegovačkom slučaju, nacionalisti su apsolutno ”metastazirali”, ohrabrili se i osokolili, te od Dejtona do današnjih dana jasno i otvoreno iskazuju svoje nacionalističke ciljeve, djelovanjem i njihovih ortodoksnih nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a, sa svojim ”rušilačkim blizancima”, kriminalcima i lopovima Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.
Što bi naš narod govorio: ”Duvaju u istu nacionalističku, ubuđalu i veoma smrdljivu tikvu” te iskazuju neskriveno pravu sliku i priliku njhovoga roda i poroda, kao sljedbenika njihovih prethodnika sa Blajburških polja i Ravnogorskih gora.
Smetaju im borci Armije BiH i ”Zlatni ljiljani” kao patriote ove nam naše jedine domovine, a smetaju im i svi Srbi i Hrvati koji nisu učestvovali u njihovim agresorskim ubojitim formacijama, za RS i HB, jer nismo učestvovali u stvaranju ovih genocidnih tvorevina.
Zato i nije nikakvo čudo, da naš stameni i dokazani građanski idol i borac sa branika domovine, Željko Komšić i nije za njih pravi Hrvat.
Nije niti Milan Jovičić i drugi veoma znani i poštovani mostarski Srbi, nisu njihovi pravi Srbi, jer nisu gađali i ubijali sa Čobanovog polja i Podveležja, sa njihovom ubitačnom artiljerijom.
Kao takvi, nismo niti Milan, Ratko, Braca, Obren, Risto i ini, mogli biti pravi vijećnici Gradskog vijeća ili predsjednici istoga, te je vrijeme za ”legitimne njihove Srbe” ili Hrvate iz nacionalističkih stranaka SNSD-a i HDZ-a.
Zato je nastojanje po svaku cijenu ustrojavanje takvog izbornog zakona, koji će im omogućiti krajnje svoje nacionalističke ciljeve, te izbor i Milorada i Dragana, primjera radi u predsjedništvo BiH, kako bi je što prije uništili i rasturili, te konačno ugledali njihov ”srpski svet” i njihovu banovinu po uzoru na NDH.
Zašto i ne reći da su režimi Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, istinski bili zločinački režimi, te po istome putu sa njihovim ideologijama danas u kontinuitetu nastupaju i Milorad Dodik i Dragan Čović, kao i njihove nacionalističke stranke SNSD i HDZ.
Evo, upravo večeras slušajući u emisiji ”360 stepeni” TV N1, gosta Vuka Draškovića, kojega inače poznajem od ranije kao rođenog Gačanina, a isti se nevjerovatno transformisao u pozitivnom smislu, bilo ga je milina slušati i trebaju ga naročito Srbi poslušati, gdje decidno i otvoreno govori o zločinačkom režimu Slobodana Miloševića i nužnosti djelovanja NATO-a godina 1999.
Svakako da je govorio i o Vučiću i njegovom pokajanju u članku iz nekih godina u časopisu ”Danas” i mnogo toga interesantnog u ovom vremenu i prilikama. 
Zašto ne prihvatiti i Komšićevu tvrdnju, istinitu i javno prisutnu?
Pitamo se, zašto bi Milorad Dodik prestavljao sve Srbe u najvišem organu vlasti, bez mogućnosti glasanja i izbora na cijeloj teritoriji ove nam jedine države.
Zašto bi Srbi iz RS-a i Hrvati iz HB, odlazili u Beograd ili Zagreb i glasali za njihove izbore prestavnike vlasti, a domaći Srbi ili Hrvati ne bi mogli glasati za svoje članove predsjedništva.
Na kraju krajeva, zašto to naš Željko Komšić ne može biti građanska opcija izbora svoga prestavnika ravnopravnih svih naroda i građana u Bosni i Hercegovini.
Sve je u našem sistemu nakaradno, do zla Boga i zato tako nijemo i ležerno posmatramo miješanje i Zagreba i Beograda u naš unutrašnji ustroj, u integritet i našu samostalnost.
Dokle li i kako.
