Još jedan u nizu dokaza o tome da su sandžački gradovi nastali i razvijali se kao vakufi. Cijeli dvadeseti vijek, naročito njegova druga polovina, protekla je u pokušajima negiranja i zatiranja orijentalno-islamskog duha bošnjačkih čaršija. U smutnim i teškim vremenima pritiscima, namoravanjem u muhadžerluk, zločinima, pokušajima istrebljenja… u “mirnodopskim” periodima utiranjima tragova našeg postojanja, rušenjem vjerskih, kulturno-historijskih i svih drugih objekata i spomenika pod izgovorom “trošnosti i opasnosti od obrušavanja i izazivanja opće nesigurnosti” a u suštini sa stvarnim ciljem mijanja fizionomije naših čaršija.
Hadži Danuš-hanumina čaršijska džamija izgrađena je u XVII vijeku u centru akovske čaršije u Ašik-mahali, a stradala je 1944. godine uslijed savezničkog bombardovanja. Nakon II svjetskog rata, umjesto obnove, do temelja je srušena zajedno sa mezarjem, a na njenom mjestu izgrađen park i spomen obilježje palim borcima NOB-a.
Tako nešto nije odraz civiliziranosti niti identiteta multietničkih evropskih sredina, gdje se poštuje i uvažava sve ono što je utkano u kulturnu historiju grada i prezentira neprocjenjivu vrijednost i bogatstvo. Izbijanjem iz zemlje “tarih” ove džamije nam šalje opemenu, jer nismo reagirali kada su prije neku godinu izronili skeleti iz ovog mezaristana prilikom izgradnje kanalizacije mreže. Ako i sada zakažemo, Bog Dragi zna kako će zemlja pod nama i nebo nad nama reagirati …
Apelujemo na gradske vlasti Bijelog Polja i državu Crnu Goru da na svaki mogući način zaštite lokalitet na kom je pronađen tarih sa Danuš-hanumine džamije, te da rekonstruiraju i iznova, prema dostupnim izvorima, obnove ovu džamiju – jer je ona simbol i vrijednost ne samo Bošnjaka i mislimana Bijelog Polja već cijelog Balkana na kome su se od prapovijesti susretale kulture, civilizacije i vjere gradeći posebnost međusobnog poštovanja, uvažavanja i suživota, u kome su se bogomolje posebno respektirale i čuvale; što je najveća vrijednost Balkana a o čemu imamo veliki broj veličanstvenih primjera.
Ne smijemo dozvoliti da mržnja, zlo i ostrvljena krv nadjačaju čojstvo i junaštvo kojim se kroz povijest dičio narod Crne Gore. Vrijeme naših generacija treba biti upamćeno u historiji kao period izgradnje i obnove bogomolja svih tradicionalnih vjera na Balkanu kako bi to bio zalog za svijetlu budućnost budućih pokoljenja.
