Ruska okupacija Ukrajine – poraz Putina 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Slika koju Putin šalje o sebi širom Evrope i svijeta je slika o poremećenom, opsesivnom i poremećenom vladaru koji hoće da preokrene istoriju.
Ilustracija: Maks Dyeyev
Ilustracija: Maks Dyeyev
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Mihail Soroka (ukr: Миха́йло Миха́йлович Соро́ка,1911—1971), ukrajinska javna i vojna ličnost, vođa regionalne izvršne vlasti Organizacije ukrajinskih nacionalistaa, član pokrajinskog odbora za vođstvo i jedan od lidera OUN-a (1940), trideset četiri godine bio je zarobljenik sovjetskih logora, smrti organizator pokreta otpora zarobljenika „OUN-Sjever.“ Anatolij Radigin, ruski pjesnik jevrejskog porijekla, politički zatvorenik sovjetskog režima, doživio je Mihaila Soroku na sledeći način: ,,Svojim životom i smrću, zauvijek je i konačno odgovorio svojim protivnicima (rusima) i skepticima. Mogao je biti ukras svake države, mogao je stvoriti svaku državotvornost. Verujem da će doći vrijeme kada ćemo ustati i tiho i svečano stajati u njegovo ime, kao što Amerikanci ustanu u ime Vašingtona, Mađari u ime Košuta, a Jevreji u ime Hercla. Mir prahu njegovom.“

Rat koji gotovo puna tri mjeseca bijesni u Ukrajini a čiji je glavni krivac i inspirator diktator iz Kremllja, Putin pokazuje nam svu zlikovačku politiku ruskog imperijalizma i fašizma sa samo jednim ciljem da se unušti slavni narod Ukrajine i da se nad njim sprovede sistematski genocid kako bi jedna nacija bila uništena radi ,,superiornosti ruske.” Vojska Ruske federacije koristi sva moguća artiljerijska i raketna sredstva da uništi gradove Ukrajine. Borbeni moral Rusa je nizak i ono nevoljno više pod prisilom nastupaju u ratu u Ukrajini. Ukrajinicima je moral danas viši nego ikad svjesni svoje istorije, jezika, identiteta, religije i kulture brane svaki pedalj svoje države. U svom jakom odbranbenom stavu ukrajinski borci uspijevaju da potisnu ruske jedinice, poljuljani ruski režim pokušava na silu das sprovede takozvanu ,,denacifikaciju“ u Ukrajine.

Konačna ukrajinska pobjeda moguća je jedino uz smjenu režima u Moskvi. Ruski narod mora da pokrene široke proteste uz rusku opoziciju koja može Putinov položaj iz temelja poljuljati. Trenutno politička ali i autokratska i diktatorska slika odlučnog, pomračenog Putina u najmanju ruku zahtijeva racionalno preispitivanje procjene njegovih interesa. Dobro je poznato iz ranijih stavova Putina koji je uvjek isticao da je raspad Sovjetskog Saveza bio ogromna greška, predstava o mračnom i sumornom vizionaru koji, uz blagoslov Ruske pravoslavne crkve i pod uticajem autoritarnog ideologa Aleksandra Dugina, vjeruje da će postepena obnova Ruskog carstva biti njegovo najvažnije životno djelo, teško da otkriva cjelinu njegovog karaktera. Postoji široko rasprostranjena pretpostavka da se Putinove agresivne namjere protežu izvan Ukrajine, do Gruzije i Republike Moldavije, možda i do baltičkih država članica Nato saveza, pa čak i do Balkana, doslovno doktrina koju su gajili i mnogbrojni njemački nacisti sa početka II Svjetskog rata.

Slika koju Putin šalje o sebi širom Evrope i svijeta je slika o poremećenom, opsesivnom i poremećenom vladaru koji hoće da preokrene istoriju, i nije u suprotnosti je sa biografijom društvenog uspona i karijere čovjeka koga je obučavao KGB i koji je proračunato težio moći, uznemiren protestima sve slobodnjih krugova u sopstvenoj zemlji, a posebno okretanjem Ukrajine zapadu i političkim pokretom otpora u susjednoj Belorusiji. Sa ove tačke gledišta, ponovljena agresija Rusije se najbolje može razumjeti kao frustrirana reakcija na odbijanje zapada da se uključi u pregovore po Putinovoj geopolitičkoj matrici, prije svega o međunarodnom priznanju njegovih osvajanja protivnih međunarodnom pravu, kao i o neutralnosti „tampon zone“ Ukrajine, kako je shvata ruski predsjednik on ne želi samo Ukrajinu on želi granice nekadašnjeg Moskovskog carstva i ništa manje od toga. Do sada je pokazao da ne odustaje od svojih ideja, stavova i krvavih puteva.

Ukratko, nacionalni, istorijski, kulturološki, mentalitet građana Ukrajine osnova je za patriotske stavove prema odbrani Ukrajine. Ova razlika između mnogih Evropljana i Ukrajine je jasna kada se zadivljujući herojski otpor i očigledna spremnost na žrtvu koju je pokazalo ukrajinsko stanovništvo uporede. U našem crnogorrskom divljenju prema Ukrajini nema elemenata čuđenja zbog njihove uvjerenosti u pobjedu i nepokolebljivu srčanosti vojnika i regruta svih uzrasta, ozbiljno riješenih da brane svoju domovinu od daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Crna Gora je svim srcem uz Ukrajinu, svi oni koji podržavaju Putina (a ima i takvih) podržavaju nacizam u ,,modernom obliku” a taj nacizam ima samo jedno ime Vladimir Putin. Poraz Putina i Putinove politike zbog rata u Ukrajini će se manifestovati u slomu ,,Moskovskog carstva” koje on želi da obnovi

Slava svim šćerima i sinovima palim u odbranu Ukrajine – slava Ukrajini.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.