Deportacija – 30 godina

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
NVO ANIMA
NVO ANIMA
Nema „pravih“ i „krivih“ momenata kada je pravda u pitanju, pogotovo pravda koja se čeka 30 godina.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Juče se navršilo trideset godina od deportacije BiH izbjeglica, najvećeg ratnog zločina u novijoj istoriji Crne Gore, koji je ostao neprocesuiran, kao i većina ratnih zločina iz devedesetih. Iako „Crna Gora nije učestvovala u ratu“, njena vlast i građani su činili ratne zločine, kako u zemlji tako u okruženju. Za ratni zločin deportacije – koji ne zastarijeva, komandnu odgovornost snosi tadašnji predsjednik Vlade Milo Đukanović. Momir Bulatović, predsjednik države u tom periodu, svojevremeno je izjavio da je to bila „tragična greška“, a naše sudstvo i tužilaštvo, trideset godina pod apsolutnom kontrolom iste vlasti iz devedesetih, „normalno“ da nije procesuiralo odgovorne za „tragične greške“. Sve se završilo na poravnjanju sa porodicama uhapšenih i uglavnom ubijenih – izbjeglih civila, i isplatu odštete, čime je država priznala krivicu.

Crnogorska policija je sa proljeća 1992. godine u opštoj hajci hapsila od rata izbjegle civile – Bošnjake, koje je ličilo na hapšenje Jevreja od strane nacističke Njemačke za vrijeme II svjetskog rata, u stvorenoj atmosferi koja je prema manjinama, posebno Bošnjacima, bila skoro identična. U toj akciji – koja je trajala duže nego se predstavlja, uhapšen je i određen broj Srba, koji su mobilisani u tada paravojsku, tada nepriznate Republike Srpske. Međunarodno je bila priznata samo vlada u Sarajevu. Međutim, Crna Gora je tada bila politički, vojni i propagandni saveznik bosankih Srba, a ovo što nam se decenijama poslije predstavljalo i poredstavlja – je laž: lažnih istoričara, režimskih novinara i medija, intelektualaca ili „intelektualaca“, akademika ili „akademika“. I danas ne mali broj političkih lidera i javnih ličnosti ratni zločin deportacije intimno smatra legitimnim i patriotskim činom. Zato, osim pravosuđa, ni većina aktuelne političke elite, čak i one koje nija imala direktne veze sa tim zločinom, nije željela da taj i drugi slični slučajevi dobiju adekvatan pravosudni epilog.

Od kada se desio zločin deportacije, a dobro se sjećajući tada stvorene atmosfere – koju je teško opisati i mnogima bi sada izgledala nezamisliva i uveličana – zalagao sam se za njegovo potpuno rasvjetljavanje i procesuiranje odgovornih: pišući tekstove, komentare, javne tužbe; učestvujući na tribinama, komemoracijama ili tražeći da se događaj obilježi kao Dan sjećanja, što sam poslije promjene vlasti uradio prošle godine, zvaničnim zahtjevom upućenim tadašnjem predsjedniku Skupštine Aleksi Bečiću.https://www.pcnen.com/portal/2021/05/17/inicijativa-lustracija-i-deportacija/

Iako je na čelo Skupštine izabran Aleksa Bečić iz Demokrata, koji su se predstavljali kao građanska stranka, inicijativa da se zločin deportacije na adekvatan način, kao Dan sjećanja, obilježi u holu Skupštine, odbijen je „ćutanjem administracije“. Istine radi, pozvao me je telefonom jedan od savjetnika gospodina Bečića, tražeći da povučem inicijativu jer nije pravi politički trenutak(!?), što sam odbio. Nema „pravih“ i „krivih“ momenata kada je pravda u pitanju, pogotovo pravda koja se čeka 30 godina. Zašto je inicijativa odbijena, u atmosferi koju je stvorila nova većina na čelu sa premijerom Krivokapićem, meni je postalo savršeno jasno, a nadam se da je i vama koji ovo čitate.

Zanimljivo je i da su se dan ili dva nakon što sam javno objavio da sam podnio inicijativu i da je ona odbijena, oglasile Akcija za ljudska prava i Centar za građansko obrazovanje, sa istim predlogom!
Samo par dana nakon prošlogodišnje komemoracije povodom deportacije, na kojem, po tradiciji, nije bilo nikog iz državnog vrha –  čak ni Abazovića, obilježena je godišnjica ubistva Duška Jovanovića, gdje je učestvovao skoro kompletan državni vrh, na čelu sa tadašnjim premijerom Krivokapićem, vicepremijerom Abazovićem,  ministrom unutrašnjih poslova Sekulovićem… Valjda je za tu komemoraciju – protiv koje nemam ništa protiv – bio pravi politički momenat, a za deportaciju nije!

Ove godine, najzad, situacija se promjenila. U Herceg Novom je bila visoka državna delegacija na čelu sa ministrom unutrašnjih poslova Adžićem. Na moje veliko iznenađenje, delegacija Bošnjačke stranke takođe je prisustvovala skupu, iste one BS koja je to godinama izbjegavala, a koja kao dugogodišnji participant u vlasti odgovornoj za deportaciju ništa nije radila i uradila na rasvjetljavanju i stvaranju atmosfere za procesuiranja krivaca za zločine iz devedestih. Juče je ministar Filip Adžić uputio izvinjenje u ime države zbog zločina, sa nadom da se nešto slično nikada više neće ponoviti – što pozdravljam. Ali, da se zločini ne bi ponavljali u ratovima koji svako malo izbijaju na području Balkana, zločinci, a posebno njihovi inspiratori, moraju se procesuirati i kazniti, kao nauk  drugima da ih ne ponove. Nadu da će i odgovornost za ratne zločine doći na red, budi mi dosadašnje djelovanje novog Specijalnog državnog tužioca Novovića, i najzad, čini mi se, postojanje političke volje da se i u taj proces krene.

Kako za pljačku države i njenih građana, tako za ratne zločine, važi isto pravilo: ako se odgovorni za pljačke ne kazne, nove „elite“ će biti ohrabrene da nastave tim putem,  ako se odgovorni za ratne zločine ne kazne, u nekom novom ratu oni će se ponoviti, možda u još gorem obliku.
U prilogu su još dva teksta od mnogih koje sam napisao na ovu temu.

https://www.vijesti.me/blogovi/106288/deportacija-puc-i-neobavijesteni-premijer

https://www.pcnen.com/portal/2009/02/27/drzavnoj-tuziteljki/?fbclid=IwAR3L_V3s61fx6FCSHm4jhUA2Tt8XSZneW0f8HUFHNNAp2dCLVzcqkkud_Qs

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.