Predstava ‘Umjetnik u gladovanju’ je glas jedne generacije

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Mi nismo krenuli iz nekog bunta, nego iz ljubavi prema ovome što radimo.
Predstava ‘Umjetnik u gladovanju’ je glas jedne generacije_628c42e1909f8.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Stolarija Narodnog pozorišta Sarajevo prostor je u kojem se nalazi mala scena – u ovoj umjetničkoj sezoni nazvana scena Stolaboratorija i upravo u tom ambijentu bit će inscenirana dramska predstava Umjetnik u gladovanju rađena prema motivima i fragmentima iz života, djela, pisama i dnevnika Franza Kafke, a u režiji Alena Šimića.

U predstavi igraju: Ida Keškić, Tamara Miličević – Stilić, Ivona Baković, Dino Sarija, Dino Bajrović i Domagoj Nižić.

Osim reditelja Šimića, autorsku ekipu čine: Benjamin Hasić kao jedan od asistenata režije, koji potpisuje i dramaturgiju i dramatizaciju, za scenski pokret je zadužena Ena Kurtalić, muziku potpisuje Mirza Rahmanović – Indigo, a scenografiju i kostimografska rješenja Sabina Trnka.

Pored Hasića, asistentice režije su i Ajla Bešić i Ena Kurtalić. Asistent dramaturgije je Armin Behrem.

Na današnjoj press-konferenciji održanoj upravo u prostoru Stolarije Narodnog pozorišta Sarajevo na adresi Terezije bb, direktor  Narodnog pozorišta Sarajevo Dino Mustafić, između ostalog, naglasio je kako će ova predstava označiti novi život ove scene i ponuditi alternativni prostor koji će privući novu teatarsku publiku.

– Ova predstava i ova scena su velika stvar. Termin ‘Stolaboratorija’ smislio je reditelj Alen Šimić, a koji sam odmah usvojio. Moram reći da je to bila naša početna ideja, jer smatramo da je ovaj prostor u kojem smo sad ovdje, jedan od onih kojih je puno Sarajevo, a to su fabrički prostori, hale, sale, koji mogu možda sutra poslužiti kao scenski prostor. Takvih prostora ima mnogo u gradu i niti jedan od njih nije pretvoren u pozorišno zdanje. Ovom prestavom ćemo na neki način vratiti publiku u ovaj prostor, koji je povremeno znao koristiti Festival MESS. Željeli smo da sa novim umjetničkim vodstvom otvorimo prostor mladim umjetnicima i umjetnicama. Mnoge velike kuće su imale svoje alternativne prostore, takvih situacija u pozorišnom svijetu je jako mnogo i mi ćemo insistirati da jedan dio našeg umjetničnog programa se upravo odvija u ovom prostoru, rekao je na početku press konferencije Dino Mustafić, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo.

Alen Šimić jedan od naših najtalentovanijih mladih reditelja

Samim početkom sezone Narodnog pozorišta umjetnička direktorica Vedrana Božinović najavila je saradnje sa slobodnim umjetnicima i umjetnicama. Jedna od mislija pozorišta je da otvori nove domene istraživanja scenskog jezika, koji će na svojevrstan način oplemenjivati i mainstream repertoar.

– Kad je riječ o Alenu Šimiću, moram reći, neskromno, da je riječ o jednom od naših najdarovitijih reditelja, neko ko ima veliki potencijal i siguran sam da će ova predstava biti apsolutni dokaz ovoga što sad govorim, a posebno mi je drago što je oko sebe okupio autorsku ekipu, ekpiku jednog ‘generacijskog statementa’, zato što ja u pozorištu ne vjerujem mnogo u generacije, ali vjerujem u jednu lijepu transgeneracijsku priču, istakao je Dino Mustafić.

Stolabaratorija krucijalna za mlade talente

Umjetnička direktorica Drame, Vedrana Božinović rekla je kako je ova predstava važna jer je otvorila vrata mladim glumicama i glumcima da rade i stiču iskustvo jer im je Zakonom o pozorišnoj djelatnosti ta prilika uskraćena, odnosno otežana s obzirom na to da je za zasnivanje radnog odnosa neophodno iskustvo do osam godina, a prilika za iskustvo nema mnogo.

– Ovo je odlična predstava i znam da će biti predstava koja će biti posjećena i da će u naše pozorište dovesti neku drugu vrstu publike, onu koja pomalo zazire od institucije Narodnog pozorišta. Ono što je meni najvažnije u svemu je to što je sama predstava dovela neke nove ljude. Stanje u bh. glumištu je katastrofalno kad je riječ o mogućnostima, nemamo alternativne scene, nemamo mogućnost zapošljavanja novih generacija, jer imamo zabranu o zapošljavanju i vrlo rijetko se otvaraju nova radna mjesta, ali nekako nemamo ni samoincijativu mladih ljudi koji završe vrlo komplikovan fakultet i onda se nađu na ulici. Do te mjere je sve loše da imamo situaciju da osam godina ne možete da se zaposlite za stalno, to je jedini fakultet u našoj zemlji nakon kojeg vam je onemogućeno da se zaposlite, istaknula je Vedrana Božić.

Božinović je posebno istakla da se Narodno pozorište osjeća jako odgovornom prema mladim generacijama koje teško upisuju i još teže završavaju izuzetno zahtjevan studij umjetničkih akademija a nakon završetka se nađu u situaciji u  kojoj su danas.

– Da biste radili u pozorištu morate imati iskustvo, da biste stekli iskustvo morate raditi u pozorištu, pa je sve to ona čuvena kvaka 22. Upravo zbog toga postoji Stolabaratorija, zato postoji ova scena. Kroz Narodno pozorište i naše kastinge do sada je prošlo više od 70 mladih ljudi koji nisu članovi ansambla Narodnog pozorišta i proći će još sigurno 50 ili 60 mladih glumaca i glumica na audicijama koje nas čekaju. Suština je da ćemo otvoriti svoja vrata još više. Ova predstava je dokaz koliko potencijala ima bh. glumište i naša je dužnost i obaveza da im pružimo i omogućimo da rade. Pozivam mlade ljude da dođu na predstavu, ovo je ‘ne nadrkana’ generacijska predstava, ovo je predstava koja vas poziva na odgovornost, ovo je predstava koja je izuzetno bolna i koja govori o tome zašto ćemo za 20 godina biti država koja uopšte neće imati pozorišnu publiku, rekla je Božinović.

Predstava nastala iz ljubavi, a ne bunta

Riječ je o četvrtoj premijeri u stotoj sezoni Narodnog pozorišta Sarajevo. Predstava se bavi gorućem pitanjem, a to je odsustvo kulture i umjetnosti.

– Nastojali smo spojiti Kafku, koji je jedan od najpesimističnijih pisaca sa jednim glasom generacije koja je možda najciničnija generacija ikad, a želja nam je bila da to bude nešto što nije optuživanje, nego usmjereni bijes na ovo što nama smeta i misija nam je, osim toga, bila da imamo predstavu i sadržaj koji je zabavan. Mi nećemo biti neko ko kuka, jer ustvari umjetnik u gladovanju, nije umjetnik koji gladuje, već umjetnik čija umjetnost je gladovanje i mislim da smo uspjeli. Nadam se da će biti publike kojoj će se dopasti predstava. Želio bih se svima zahvaliti na šansi, rekao je reditelj Alen Šimić.

– Mi nismo krenuli iz nekog bunta, nego iz ljubavi prema ovome što radimo i pokušali smo da uradimo predstavu koja je susret mladih ljudi, predstavu o generaciji koja ne zna gdje je. Radili smo mini anketu na ulici, od šezdesetak ispitanika, oko 95% ljudi ne ide u pozorište, 90% ljudi ne zna koliko postoji pozorišta u ovom gradu, niti zna nabrojati glumce. To je veliki problem, jer ne možemo se nazivati gradom i metropolom ako ljudi ne idu u pozorište. Pozivam ljude koji inače ne dolaze u pozorište da nam dođu, rekao je dramaturg Benjamin Hasić.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.