Ne gledaj u ono što se ispoljava na licima ljudi i ne slušaj šta jezici govore i ne obraćaj pažnju na ljudske suze, jer sve je to ”koža” čovjeka, a čovjek mijenja ”kožu” svaki dan, nego traži šta je ispod ”kože”.
Ne, nije srce ono na šta mislim. Srce se također mijenja. Zato ga zovu srce (ar. kalbun – ono što je sklono pretvrtljivosti i promjeni).
Nije to ni ljudski um, jer i um mijenja svoju tačku gledišta kad god promijeni ugao iz kojeg gleda. Danas će možda prihvatiti ono što je juče negirao. Zar i najveći naučnici ne mijenjaju svoje teorije?
Ako želiš razumjeti i upoznati čovjeka, pogledaj šta radi u trenutku slobodnog izbora.
I tada ćeš se potpuno iznenaditi. Možda ćeš vidjeti onoga koji inače ostavlja namaz, kako klanja, ili ćeš vidjeti doktora kako ispija otrov, a možda ćeš biti iznenađen svojim prijateljem kad ga vidiš kako te vrijeđa i neprijateljem koji te spašava.
Možda ćeš vidjeti slugu koji liči na gospodara (gospodina) u svojim postupcima i gospodara čiji postupci su odvratniji od najprezrenijeg sluge, i možda ćeš vidjeti kraljeve kako uzimaju mito i prosjaka kako udjeljuje sadaku.
Gledaj čovjeka kad je sâm ili u mjestu gdje je stranac (garib) i gdje ga niko ne poznaje, tj. gdje je bez nadzora i kontrole. Gledaj ga onda kad kod njega nestane straha da bi ga neko mogao vidjeti i kad sve prepreke popadaju, vidjet ćeš ga onakvog kakav on stvarno jest: ili hoda četveronoške kao hajvan ili leti s krilima kao melek, ili puzi kao zmija i ubada kao škorpion.
(Iz knjige: El-Mesih ed-Dedžal)
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
