Naš katolik konvertit u pravoslavlje – Milorad Dodik

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Bošnjaci pravoslavci su već dvije stotine godina izgubljeni u vremenu i prostoru.
Autor: Mr. Milan Jovičić_62426cf0bb2d9.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Baš je interesantno, a i smiješno, gledati Milorada Dodika i mnoge druge političke „zvezde“ iz sjeveroistočne Bosne, kako glume Srbijance i pokušavaju biti ono što nisu. Ekavsko narječje ih ubi. Oni miješaju i „mešaju“ ijekavicu sa ekavicom u svakoj prostoproširenoj rečenici. Neki su se već odavno predali i odustali od ćorava posla pa govore onako kako jedino i znaju, ali ovi, političko potentni, mislim mlađi, uvijek ozbiljni kao dijete na tuti, kake k’o foke. Nenavikli na kravate, koncentrisani do bola kako i šta govore, oni su za dvije minute intervjua mokri do gole kože. Znoje se u svom prenemaganju i nastojanju sa budu srpski (vlaški) drski i strogi. Još kada prije razgovora koju popiju, pa to je dernek. Ludnica! Prava bolumenta za žaljenje.

Ima li išta žalosnije od ljudi koji pokušavaju biti ono što nisu. Pa nije zaista realno očekivati da čoban preko noći može postati akademik! Kupljene i krivotvorene diplome ne znaju pričati. One šute i o svom porijeklu. Ali, samo pogled na oznojene, ugojene face ljudi koji glume, u stvari pokušavaju glumiti, neku veličinu koja nema utemeljenja u znanju i obrazovanju je tuga. „Našem“ Bosancu, katoliku – konvertitu u pravoslavlje Dodiku, kako mu sve više gori pod nogama, takođe sve češće otimaju štalski izrazi koje su on, a i njegovi pretci koristili u „razgovoru“ sa ovcama, kravama i konjima. Samo u tim trenutcima dok izgovara sočne psovke, on je originalan. Tada postaje ono što jeste. Te trenutke iskrenosti, ma kako ružno zvučalo, treba cijeniti, odnosno „ceniti“.

Filovani velikosrpskim mitovima, lažima bez granica, vjerski usmjereni isključivo prema mržnji drugog i drugačijeg, upotrijebljeni i zloupotrijebljeni u ostvarivanju SANU-ovskih ciljeva, Bošnjaci pravoslavci su već dvije stotine godina izgubljeni u vremenu i prostoru. Okrvavljene ruke više i ne peru, nego iz generacije u generaciju nastavljaju klati i ubijati sve oko sebe. Zarad golog interesa Srbije oni svjesno pristaju biti topovsko meso. Svoje davno izgubljeno ljudstvo više i ne traže. Odabrali su stranu zla koja, na kraju, sigurno vodi u propast. Njihov mozak više nije u funkciji. Naredbe Beograda se slijepo izvršavaju. Servilnost bosanskih pravoslavaca u odnosu na svoju „majčicu“ je neupitna. U ovom manjem dijelu naše države, Bosne i Hercegovine, biti opozicija ili vast, u ideološkom smislu ništa ne znači. Oni se samo takmiče u količini mržnje i laži. Ovi koji pretrenduju da osvoje slijedeće izbore su mnogo gori od postojećih vlastodržaca jer još nisu izloženi kritici međunarodne javnosti.

I pored toga što Bošnjake, po uputama preko granice, uporno naziva muslimanima i državu Bosnu i Hercegovinu četnički osporava i ruši, nazovi političar Milorad Dodik, svetosavac ili bosanski vlah, makar za jotu je, a to je zaista teško reći, bolji od njegovog maksimalno licemjernog pobratima Dragana Čovića. „Dodo“ bar bosanski „osuje!“

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.