Tugo naša

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Aleksandar Andi Zolotić
Aleksandar Andi Zolotić
Zaista su u izgledu pokvareni mobiteli, koje bi trebali i mnogi od nas nositi u servis na popravak.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

“Jedan starac odnese svoj mobitel u servis na popravak. Serviser mu reče: “Gospodine, ali ovaj telefon nije u kvaru.” Starac onda u suzama reče: “Ako nije u kvaru, onda zašto me moja djeca ne zovu?”

Evo, moto moje priče je upravo u riječima i suzama ovoga starca, sadržana je na istini i realnosti naše svakodnevnice.

Dakle, u našim životima i putevima naših različitih sudbina, mnoge su prepreke i razno razne blokade, prilike i neprilike, ali nam je u osnovi i suštinski aktuelni način odgoja svoje djece i porodična harmonija.

Danas nam je sve poremećeno, agresija i ratovi, učinili su nam nakaradne i neprimjerene sudbine, u ostvarenju već godinama naših načina porodičnog i patrijahalnog odgoja, gdje je u tim temeljima bila uvijek roditeljska briga i pažnja, ljubav i poštovanje, harmonija i dostojanstvena tolerancija u međusobnim odnosima i razumjevanju vremena i događajima u društvu.

Govore, da mi stari nismo znali odgajati našu djecu, jer se poštovao starinski patrijahalni odnos u svakom pogledu, poštovanje međusobno sa običajima i navikama, a Bogami ponekad po potrebi za neposluh primjenjivala bi sei tzv. “šipkica” iz raja izašla, kako bi to stari govorili.

Tako sam odgajao i svoju djecu, koji su veoma uspješno završavali i svoje fakultetsko školovanje, našli svoja zaposlenja, formirali porodice i uvećavali porodično i ljudsko blago, dolaskom na svijet i naših unučića.

Međutim, došla je agresija, to ljudsko bezumno nepredvidljivo zlo, porodice nam se rastaču, odlaze milom ili silom u druge svjetske destinacije, bez mogućnosti uticaja nas starijih u daljem odgoju svoje unučadi.

Govori se da smo mi stariji staromodni ili konzervativni u odgoju svoje djece, jer takve su nam i bile metode i primenjivani načini kućnoga odgoja.

Slika sa vodopada Nijagare iz Kanade

Danas je, upravo u tome međunarodnom svijetu i moderni način odgajanja, gdje upravo tih četvero mojih unuka starosti po tridesetak godina, nemaju običaja da okrenu telefonski broj i priupitaju svoga dedu, kako sam , da li sam zdrav i dobar i šta radim.

Zaista su u izgledu pokvareni mobiteli, koje bi trebali i mnogi od nas nositi u servis na popravak.

Ali, zato je tu moj rođeni sin Goran, kojega smo pok. supruga Grozdana i ja, lično i porodično odgajali, da ne prođe niti jedan dan da se on ne javi iz Švice svome ocu i sasvim mi je dovoljno da me priupita kako sam.

Po onoj starinskoj i narodnoj, a svaka je pametna i korisna, kaže se: “Pita starost šta je radila mladost.”

Dakle, sve u svoje vrijeme, nužno je i potrebno misliti na sve, te isto tako i na pozne godine, da je čovjek i materijalno situiran, da ima svoje potomke koji nas vole, njeguju ljubav i pažnju i prema nama starijima, da imamo siguran svoj krov nad glavom i na kraju da posjedujemo svoj duševni mir i svako zadovoljstvo u ovim našim staračkim godinama.

Svakako sam, kao višegodišnji profesor elektrotehničke struke sa izuzetni životnim iskustvom i potrebnim znanjem, često i svojim učenicima prenosio i prepričavao moje istinske i ljudske dobre spoznaje i njihovu primjenu u našem društvu.

Ukazivao sam im na značaj i ulogu roditeljskog doma i taj odgoj, a obrazovanje iz škole, društvene zajednice i bilo kojeg drugoga vida i oblika, induvidualna je prilika i mogućnost prisvajanja.

Često sam im govorio da nauka nije zec, jer radne navike omogućavaju da se sve sustigne u radu i životu, kao i da nikada ne idu linijom manjeg otpora, što znači da biraju pouzdano zanimanje i školovanje, koje će im garantovati i veoma uspješan radni vijek, a Bogami garantovati i adekvatnu materijalnu sigurnost i porodičnu egzistenciju, a time obezbjediti i porodičnu harmoniju zajedničkog života.

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.