Poljska između Rusije i Ukrajine u aktuelnom trenutku

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Svjesno se zaboravlja činjenica da njemačko-ruski pakt nije raskinuo Sovjetski Savez već Njemačka.
011038B3-03E8-4CD1-9796-81D7B8BA13A5
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Olga Tokarčuk pisac i psiholog Poljska dobitnica Nobelove nagrade za književnost: ,, Niko nije mogao da zamisli da će .ovaj rat biti tako okrutan, anahron i ovaj rat podsjeća na užasne slike Drugog svjetskog rata. ”

Poljska je od početka ruske invazije na Ukrajini, prihvatila više od 3,3 miliona ukrajinskih izbjeglica. Svojim velikim gestom u teškim trenucima za Ukrajinu, pokazala se kao veliki prijatelj. Poljsko-Ruski odnosi su kroz istoriju bili prilično složeni. Ovdje bi bilo malo prostora i vremena da ih opišem zato ću se samo osvrnuti na one iz novije istorije koji nam najbolje pokazuju hronologiju odnosa prošlog vijeka i stalnu težnju Rusije za dominacijom nad Poljskom i njenim teritorijama.

Godine 1939. godine Poljsku su zajednički napale Njemačka i Sovjetski Savez – Njemačka 23. avgusta, a Rusi (Sovjeti) sedamnaest dana kasnije, iznenada, s leđa. Pred dvostrukom agresijom ubrzo je pao dotle snažan poljski otpor – uspio je da likvidira jednu njemačku diviziju – a njemački i ruski vojnici su se sreli na rijekama Narevu, Bugu, Visli i Sanu, i proslavili zajedničku pobedu. Uskoro potom sovjetska armija je napravila jedan od najvećih zločina nad Poljskom – u Katinskoj šumi kada je likvidirano 21.768 poljskih državljana (uključujući preko 10.000 oficira Poljske vojske i državne policije) i poljske inteligencije.

Svjesno se zaboravlja činjenica da njemačko-ruski pakt nije raskinuo Sovjetski Savez već Njemačka, a da su dotle obje ove zemlje bile osvajači a ne branitelji susjednih država. Ko zna koliko bi trajao taj pakt i kakav ishod bi imao Drugi svjetski rat da ga Njemačka nije raskinula i napala Sovjetski Savez 1941. godine, nakon čega je Rusija prešla pa promijenila stranu. To nije bio njen izbor već iznuđeni čin.

RUSIFIKACIJA (SOVJETIZACIJA) POLJSKE NAKON II SVJETSKOG RATA

U proljeće 1944. Crvena armija je zajedno sa poljskom vojskom prešla predratnu granicu Republike Poljske, podržala ustanak u Varšavi i 17. januara 1945. oslobodila okupiranu prijestonicu. U proljeće su Sovjetski Savez i poljska privremena vlada odlučili da zaključe ugovor o prijateljstvu kako bi konačno zapečatili dotadašnje loše odnose u kojima je Poljska bila žrtva Rusije. 21. aprila potpisan je posleratni ugovor o saradnji i uzajamnoj pomoći.

Od 1948. godine, zavisnost Poljske od SSSR-a je rasla (uz zadržavanje formalnog suvereniteta država, Staljin je stavio Poljsku i inferioran i potčinjen položaj). Sprovedena je sovjetizacija svih oblasti društvenog života, uz uništavanje postojećih struktura i institucija. Izvršene su korjenite promene u oficirskom kadru, sve važne komandne položaje zauzeli su sovjetski oficiri; istovremeno je rastao broj garnizona, poligona i aerodroma sovjetskih trupa u Poljskoj (troškove njihovog održavanja snosila je poljska država). To je i potvrđeno činjenicom da je Poljska bila jedina zemlja u Istočnoj Evropi u kojoj je za glavno-komandujućeg vojske postavljen građanin druge zemlje, to jest sovjetski maršal Konstantin Rokosovski.

U očima Poljaka, pogotovo onih anti-režimskih orijentisanih ova vijest nije dočekana sa oduševljenjem. U privredi, instrument bliskih veza između država unutar sovjetskog bloka trebalo je da bude Sajvet za međusobnu ekonomsku pomoć, osnovan januara 1949; mnogo veću ulogu u potčinjavanju poljske privrede. ekonomiji SSSR-a igrali su bilateralni sporazumi koji se tiču: trgovine (26.01.1948., 29.06.1950., 11.02.1954.), nabavka industrijske opreme i tehnologije (26. januar 1948, 29. jun 1950), učešće sovjetskih stručnjaka u poljske ustanove, organizacije i preduzeća (8 VIII 1950). SSSR je postao glavni ekonomski partner Poljske; forsirano je povećanje pokazatelja privrednog plana, uz ekspanziju industrije naoružanja i vojnih institucija.

Važan element dominacije SSSR-a bio je Varšavski pakt osnovan 1955. godine, sa namjerom da se ujedini spoljna politika, SSSR i zemalja zavisnih od njega i reakcija na stvaranje NATO-a. U atmosferi velike napetosti počele su sjednice Centralnog komiteta Poljske ujedinjene radničke partije u oktobru 1956. godine. Neočekivano, u Varšavu je stigla sovjetska delegacija na čelu sa Nikitom Hruščovom, a u isto vrijeme su sovjetske vojne formacije krenule iz vojnih baza ka prestonici. U toku cjelonoćnih razgovora i uvjeravanja da se Poljska neće povući iz Varšavskog pakta, Hruščov je napustio Varšavu, a vojnici su se vratili u svoje baze.

DEMOKRATIZACIJA POLJSKE I OTKLON OD RUSKE DOMINACIJE

Svi elementi specifičnosti statusa Poljske u sferi SSSR dominacije, ali i raspoloženja unutar teritorija poljske države, stopili su se 1976. godine u svojevrsnu opozicionu struju nazvanu Komitet za odbranu radnika (KOR) koju su formirali poljski intelektualci tog vremena. Ovaj socijalni savez, uz podršku Katoličke crkve pokazao je 1980.godine svoju snagu, kada je u Gdanjsku došlo do masovnih radničkih protesta iz kojih je nastala Solidarnost, sindikat sa milionskim članstvom i prva nezavisna organizacija radnika u Poljskoj. Solidarnost će odigrati ključnu ulogu u tranziciji Poljske ka demokratiji poslije pada Berlinskog zida i kraha real-socijalizma.

Nije bez značaja na ovom mjestu napomenuti da je 1978.godine, poljak Karol Wojtyla postao prvi ne-italijanski papa još od XV vijeka. Wojtyla je izabran kao Papa Jovan Pavle II. Tranzicija Poljske, i prelazak ka demokratiji, desio se pregovorima između vlasti i relativno snažne opozicije, pri čemu je važno da ni jedna ni druga strana nijesu bile sigurne u svoju snagu, i mogućnost da poraze rivale, tako da su i jedni i drugi bili spremni na izvjesne kompromise. Pregovori su počeli kada je u julu 1988.godine, razgovore o budućnosti Poljske lideru opozicione, i tada i dalje nelegalne Solidarnosti Lechu Walesi predložio general Kiszczak, ministar unutrašnjih poslova, što je Walesa prihvatio. Pregovori su trajali 49 dana, od 6. februara do 5. aprila i vođeni su na raznim mjestima. Zvanično „glavni sto“ i „podstolovi“ za određena pitanja dešavali su se u vladi.

Međutim, nezvanični razgovori i najvažniji dio pregovora učesnika vođen je u čuvenoj palati Magdalenka. „Nakon pregovora o raznim detaljima, konačni sporazum za Okruglim stolom bio je sljedeći: legalizacija Solidarnosti i njegovih paralelnih seljačkih i studentskih struktura, uz garantovanu slobodu udruživanja i izražavanja u „okvirima demokratskog poretka“; preduzimanje neophodnih restriktivnih ekonomskih mjera; održavanje polu-slobodnih parlamentarnih izbora 4. i 18. juna 1989. Pad Berlinskog zida i kraj hladog rata umanjiće uticaj postkomunističke Rusije (na Poljsku) koja je počela ekonomsko i vojno da slabi bez obzira na nuklearni arsenal. Nakon pada komunizma u Europi 1989. i 1990. godine većina bivših komunističkih zemalja počela je težiti članstvu u Evropskoj uniji i NATO-u. Ulazak u EU potrajao je nešto duže, ali je zato za tri kandidata Sjevernoatlantskog saveza vrlo brzo otvorio svoja vrata. 1997. godine tadašnji glavni sekretar NATO-a Havijer Solana prenio je dobru vijest: Danas su šefovi država i vlada odlučili da će pozvati Češku, Mađarsku i Poljsku na pregovore o prijemu u NATO. Tako da je Poljska primljena 1999. godine

PODRŠKA POLJSKE UKRAJINI

Rat u Ukrajini će trajati dok ga Rusija ne zaustavi, ali mi smo spremni na dugotrajni sukob, rekao je u Varšavi portparol Ministarstva spoljnih poslova Poljske Lukaš Jasina. Poljska i baltičke države od početka ruske agresije djeluju kao najlojalniji saveznici Ukrajine. Snadbijevaju je ih vojnim naoružanjem američke proizvodnje, primaju milione izbeglica i prekidaju odnose sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Prema riječima direktora poljskog univerziteta za međunarodne odnose Slavomira Debskog, Poljska nikada nije gajila iluzije o namjerama Rusije, pa je država dugo pokušavala da unese promjene u svoje izvore snabdijevanja robom, kritikovala je Sjeverni tok i zagovarala zaustavljanje projekta.

Podrška Poljske prema Ukrajini ogleda se u mnogobrojnim segmentima. Tragedija i egzodus koji prolazi narod Ukrajine koji se sklonio iz ratom razorenih područja pokazuje nam veliku snagu Poljske, koja je sjećajući se svoje istorije i stradanja od strane Rusa osjeća i razumije patnju jednog od najjstarjih slovenskih naroda. Bezbroj volontera, humanitarnih organizacija, svih vladinih službi, medicinskog i osoblja socijalnih službi svi pružaju pomoć ukrajinskim izbjeglicama. I ovaj rat će proći dok će Poljska biti upisana zlatnim slovima humanosti, Rusija će ostati kao trajni i sramni okupator voljom jednog diktatora i oligarha iz Kremlja, Vladimira Putina, koji ne želi dobro ni Rusiji ni Evropi već samo rat, krv, pepeo i suze.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.