Prenosi se da je imam Šafija, rekao: ”Moje poštovanje prema drugima znači zapravo moje poštovanje prema sebi.”
Kad se nekome nasmijem i pitam ga za njegovo stanje, kada ispružim ruku da se rukujem s njim nakon što me je uvrijedio, to ne znači da život ne može nastaviti bez njega, već to znači samo jednu stvar, da sam ja odgajan u krilu sjajnih i časnih roditelja.
Neki ljudi tumače tvoju ljubaznost i lijepo ponašanje kao strah, jer nisu odgajani da poštoju život, a neki opet tvoju ljubaznost i lijepo ponašanje tumače kao glupost, jer su navikli samo na crnilo i pokvarenost srca.
Imam Šafija je također rekao: ”Ko misli da je siguran od tuđih riječi i uvreda, on je lud. Ljudi su za Uzvišenog Allaha rekli da je ”jedan od trojice”, a za Njegovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, govorili su da je ludak i sihirbaz, pa šta onda misliš o ostalim ljudima?”
Mudri Lukman rekao je svome sinu: ”Sinko moj, neka prva stvar koju ćeš steći, nakon vjerovanja u Allaha, bude iskren prijatelj. Jer, iskren prijatelj je poput krošnjatog i rodnog stabla, ako sjediš u njegovoj hladovini, zaštitit će te, a ako uzmeš njegove plodove, nahranit će te, ako ti ne koristi neće ti naškoditi.”
