Gazije i vitezovi, voljno – svi drugi, mirno!

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Atmosfera je tada bila uzavrela i u vazduhu se osjećala potreba za zdravo otvaranje javnog mijenja kod Srba i njihovog iskrenog odnosa prema počinjenim zločinima.
4267FC7C-2030-40E6-933C-394DF4ACF6DA
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Nije sve toliko loše kako se i čini. Imamo priliku da uživo, svojim prisustvom, očima i ušima, svjedočimo da nažalost može i gore. To je presuda generalu Sakibu Mahmuljinu. Časni general Mahmuljin presuđen za nešto, navodno, što nije spriječio ili nije mogao spriječiti, jer nije imao komandu. Po toj logici optužbe, unatoč činjenicama da su bili učesnici časne odbrane u agresiji devedesetih na Bosnu, svi branitelji su potencijalni optuženici. Jedan osmišljeni mehanizam za kontinuiteta. Agresorsko snažno oružje u akcijama zastrašivanja bosanskih patriota i izjednačavanja krivice zaraćenih strana, kao političkog cilja susjedne države, koji je postavljen i kojem se teži.

Svjedoci smo da je velika razlika, kada nadležni rukovodilac odbrambene armije ne uspije da spriječi pojedince u eliminaciji legitimne vojne mete u odnosu kada rukovodstvo agresorske vojske izda naredbu za eliminaciju civila. Velika je razlika između dati nalog za masovno uništenje, teroriziranje stanovnika, granatiranje stambenih jedinica „po Velušićima“, snajper terora po čaršiji u odnosu na zakazivanje linije rukovođenja kod sprječavanja likvidacije legitimne vojne sile. Nećemo o sudskim odlukama licitirati. Gazijo časni, voljno! Ti si svoje uradio, ubilježen si kao časni bosanski komandant i gazija-; optužbe, lažna svjedočenja, ali i presuda politikom obojena, ne mogu uprljati tvoju časnu borbu, a pogotovo neće izjednačiti zločine i strane.

Da može i gore, dokazao nam je i čovjek koji nam je bio uzor, prijatelj, saborac i vizionar slobode. Toliko gore da njegove izjave izazivaju gnušanje. Neću ih nazvati islamofobične jer ima relevantnih institucija koje se brinu i mjere govor mržnje, pa ću to prepustiti njima. Ali tuga u našim srcima ostaje zbog razočarenja. Zato bosanski viteže Stjepane sada voljno, svoje si odslužio časno, cijenili smo te uvijek i ostaće tako bez obzira na ovu pogrešku! Pokazao si nam da je jedna epoha vremena završila i da ljudi te epohe u najboljoj namjeri mogu više poremetiti uprkos dobroj volji. Još jedan dokaz u nizu da se ne razumiju nove okolnosti i da ovo vrijeme treba neke nove ljude. Ako ovi, što se sad nalaze u političkom sutonu, nisu do sada imali priliku da budu politički mentori nekim mlađim ljudima, krajnje je vrijeme da sebi odaberu kumče. Kumče, kao što je osuđeni zločinac Šešelj vaktile Aleksandra odgojio i spremao. A perjanica tog odgoja je glasnogovornik pragmatične srpske politike, gosp. Bajić.

GENOCID NAD BOŠNJACIMA PRIJEDORA

Masovna grobnica Tomašica

Sjećam se performansa jedne mlade studentice u Banja Luci, kada je otkrivena masovna grobnica u Tomašici, ubijenih Bošnjaka Prijedora. Atmosfera je tada bila uzavrela i u vazduhu se osjećala potreba za zdravo otvaranje javnog mijenja kod Srba i njihovog iskrenog odnosa prema počinjenim zločinima. Međutim, umjetnički performans te djevojke i niza drugih omladinaca po manjem bosanskom entitetu je šutnjom govorio da javno mijenje ostane zatvoreno. Taj performans je govorio da se odšuti, da se koliko je dostojanstveno moguće sve prešuti. I postignut je cilj. Tada je javno mijenje kod Srba zaključano i izostala je očekivana katarza. Deset godina kasnije na dan kada se obilježava pamćenje na razaranje više od osamdeset posto džamija u Bosni, dobijamo inspiraciju od gosp. Bajića.

Dakle, još jednom za napomenu, ovdje se ne radi o sistemskom rušenju 613 crkvi, 218 kapelica, 69 sjemeništa, četiri manastira, 37 vjerskih spomenika i 405 drugih kršćanskih objekata. Na taj dan se pamti rušenje naših islamskih bogomolja, vrijedno građenih vakufa i čuvanih stoljećima. I baš na taj dan nam se drži predavanje o „šišanju na mjeru“ u građanskim društvima. I baš taj dan, još jedan slobodni analitičar govori kako je javno mijenje zaključano i kako ga treba otključati. Samo ću dvije teze spomenuti. Prva teza je da su pogreške počele tek od aprilskog paketa. Niko ne smije da prizna svoje pogreške od aprilskog paketa pa na ovamo. Po toj tezi, prije toga niko nije radio pogreške ili su svi podjednako radili greške ili nije ih ni bilo. Dakle sve ono što su nam radili, pa i navedeno rušenje vjerskih objekata, nije bila pogreška. Odmah po tom, gosp. Puhalo, bez imalo srama, otvara javno mijenje ni manje ni više nego tražeći da mu se licitiraju imena ubijene sarajevske djece i još nudi novčanu nagradu za tu informaciju.

Druga Bajićeva teza je da nema građanske države bez narodne baze. Tu se slažem sa njim, Bosna će biti građanska država sa bosanskom bazom i onih drugih koji prihvate da modeliraju tu bazu kao takvu. Ne samo zato što su Bošnjaci „iskočili“ iznad pedeset posto zaslužuju svoju građansku državu, već zato što su Bošnjaci pokazali civilizacijske vrijednosti koje na ponos i čast trebaju biti baza za svaku a ne samo bosansku građansku državu. Prava lica smo svi pokazali i vidjeli, iskušnje smo prošli svi, samo što neki nisu položili civilizacijski ispit… ostalo je politika.

Ovo Bajićevo predavanje se može uvrstiti pod mudriju velikosrpsku politiku i vrijedno je analize i kritike, ako ništa da damo priliku da se potvrdi da nije takva. Ono što je Stjepan rekao jeste necivilizacijski ali pošto je od njega je i oprostivo. Za očekivanja je da tu i prestane. Puhalova izjava o nagradi je nerazumljiva, necivilizacijska, besramna i morbidna! Kad tad maske spadnu ali dajemo priliku svima!

Zato dragi bošnjački i bosanski prvaci, znanstvenici, sociolozi, profesionalci, političari, industrijalci, upravnici, intelektualci, analitičari, alimi… Nemojte da vas historija optuži da ste malo ili ništa uradili kad je trebalo za građansku Bosnu Bosanaca, Bošnjaka i onih koji su je prihvatili kao takvu uz pravo na svoje izjašnjavanje. Nemojte svu žestinu i muku borbe za opstanak i podizanja države svojih slobodnih potomaka ostavljati samo bosanskim vitezovima, gazijama i šehidima. Oni su bili i biće uvijek na nivou zadataka, a vi …a mi sada!?

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.