Hej, Sloveni, jeste l’živi?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Inače, Senad – „Avnoj“ Pećanin ima taj običaj da sam sa sobom razgovara u vidu intervjua, kao što je ovaj.
Pismo dr. Cerića muftiji Dudiću: Nisi sam, imaš odanu braću i iskrene prijatelje u Bosni_6193b68b8d600.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

U Sarajevo su uvijek dolazili ljudi iz raznih krajeva Balkana sa dobrim i lošim namjerama. Neki su se vraćali tamo odakle su došli. Neki su, pak, ostajali ovdje – trajno. Da prate šta misle, šta govore, šta jedu, šta piju i šta oblače Dobri Bošnjani. Jer oduvijek su smatrani hereticima i vjerski i moralno i politički. Pa ih je zato oduvijek trebalo držati na oku. Kako nekad, tako i sad.

Heretici su bili zato što su imali, a i danas imaju, svoj vlastiti vjerski pogled na svijet, koji se nije dopadao, a ni danas se ne dopada, njihovim susjedima ni s lijeva ni s desna. Ima nešto što ne jedu i ne piju iz vjerskih razloga. Ima nešto što ne vole da govore. Šute. Time ih se markira, kao heretike.

Imali su, a i danas imaju, Dobri Bošnjani, svoj poseban moralni pisani i nepisani kod, koji, onako iz čiste ljubomore, smeta njihovim susjedima. Merhametli su na vlastitu štetu. Ne vole kibur ni kod svojih i kod tuđih ljudi.

Politički su heretici ako se ne priklone ovoj ili onoj strani na vlastitu bosansku štetu. Jal’ su Hrvat, jal’ su Srbi, jal’ nisi niko i ništa – neopredijeljeni. A ako su neko i nešto, onda su Bošnjaci/Bosanaci što može biti jednako da su „heretici“.

Hele neise, ima jedan, koji je došao u Sarajevo iz Bijelog Polja – Monte Negro za stalno sa tajnim i javnim zadatkom da prati šta misle i govore, šta jedu i piju, šta oblače i s kim se druže duhovne i političke vođe u Bošnjaka.

Zove se Senad, loco „Avnoj“, Pećanin, koji tačno zna koga voli a koga mrzi iz dna duše i srca. Voli pisca Ristu Ratkovića iz Bijelog Polja i nastavnicu engleskog Cicu Golubović.

A mrzi Aliju i Bakira Izretbegovića te bivšeg i sadašnjeg reisa. Malo više bivšeg nego sadašnjeg, ali tu su obojica, koji mu užasno smetaju.

Aliju mrzi zato što je tražio od njega da mu pošalje pitanja prije intervjua za tjednik „Dani“, kojeg je uređivao i često potpisivao tuđe priloge u njemu kako bi izgledao pametan i inteligentan. Pravio je, Senad – „Avnoj“, i fiktivne intervjue sa ličnostima, koje su odbijale da s njim razgovaraju iz moralnih i higijenskih razloga.

Senad Bakira mrzi zato što je Alijin sin i zato što ga ne drži na tezgi poput mu njegovog pobratima Mila Đukanovića, koji Senada tovi i goji zato što ga hvala i slavi. Jer, Senad (ne)zna da je Mile Đukanović šef svim klanovima u Crnoj Gori. O tome je pisao francuski Le Monde: „Đukanović je šef. Svi crnogorski klanovi imaju istog poslodavca – predsjednika zemlje“. Pakosno je to od Le Monde da dira nedodirljivog Mila Đukanovića, kojemu je Senad – „Avnoj“ otišao na noge da ga brani na TV „Hej Sloveni“. Za pare, naravno.

Na drugoj strani, Senad – „Avnoj“ zna da u Sarajevu „prvi safovi u našim džamijama i uvaženi gosti ramazanskih i bajramskih programa televizije Hayat bi nabrali stotine godina zatvora zbog kriminala…“ Pa nastavlja, mada ga niko ne pita jer nikoga ne zanima u šta (ne)vjeruje jedan propali bjelopoljski advokat i novinar iz Monte Negra: „nisam vjernik… al’ se osjećam sto puta većim muslimanom i od reisa.“

Inače, Senad – „Avnoj“ Pećanin ima taj običaj da sam sa sobom razgovara u vidu intervjua, kao što je ovaj, kojeg mu objavljuje „Slobodna Bosna“ uz pasivno prisustvo novinara Dine Bajramovića.

Otvori link ovdje.

U ovom svom agresivnom samointervjuu, Senad – „Avnoj“ Pećanin je pobrojao sve ljude (političare) u Sarajevu, koje ne voli, koji ga nerviraju zato što idu u džamiju, zato što vjeruju, zato što nisu nevjernici kao on, zato što su intelektualno, moralno i politički podkapacitirani ili imaju opasnu, skrivenu agendu, koja vodi Bosnu i Hercegovinu u nestanak, u definitivnu etničku podjelu sa stvaranjem minijaturne muslimanije.

Nisu ovo ni misli ni riječi Radovana Karadžića. Ovo su riječi Bjelopoljca Senada – „Avnoja“ Pećanina, koji liči na Nevenku Tromp, koja širi fesad po Sarajevo o tome da u Bošnjaka niko i ništa ne valja te da su sami Bošnjaci krivi što im se dogodio genocid, poput Ukrajinaca, koji sami sebe ubijaju.

Slijedom te Karadžićeve logike o „nestanku muslimanskog naroda“, podignuta je po treći put optužnica protiv deset bosanskih branitelja, koji su se usudili stati na put JNA da izvrši državni udar. Danas (petoga maja) je obilježeno stradanje djece Sarajeva. Cvijeće-polagači su govorili u šiframa da se ne bi zamjerili srpskim snajperistima, minobacačlijama i granatčijama, koji su ubili 11000 sarajevskih civila i 1601 sarajevsko dijete.

Sjećam se jednog nastupa Senada – „Avnoja“ Pećanina na Beogradskoj televiziji odmah nakon rata, gdje se ulizivao srbijanskim sugovornicima do besvijesti na način audicije Željka Ninčića: „primi me, primi me, primi me“ ovdje jer tamo “duhovni lider” Bošnjaka traži – zabranu svinjentine.

Nažalost, nisu ga primili u Beogradu zato što mu je zadano da nastavi širit fesad u Sarajevu.

No, primili su ga u Monte Negru!

„Hej Sloveni, jestel’ živi“?

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.