Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Jedna od blagodati koju Allah, dželle šanuhu, daruje iskrenim vjernicima jeste tzv. ”sekinet” (السكينة ) – smirenost koju Allah usađuje i spušta u vjernička srca i koja ih čini čvrstim, dostojanstvenim i postojanim pred raznim strahovima, tako da ih nikakve smutnje ne mogu uzdrmati ni pokolebati, niti ih iskušenja, nevolje i krize mogu obeshrabriti, baciti u očaj i skrenuti s Pravog puta, već im samo povećavaju vjerovanje i ubjeđenje.
Uzvišeni Allah je ovo svojstvo spomenuo na šest različitih mjesta u Kur’anu (El-Bekara, 248., Et-Tevba, 26. i 40., i El-Feth, 4., 18. i 26.) u kojima nas obavještava o spuštanju smirenosti na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i muslimane, u teškim trenucima i situacijama, kao što je dan Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, hidžre, kada je sa svojim drugom i saputnikom Ebu Bekrom, radijallahu anhu, bio u pećini Sevr, a neprijatelj im došao iznad glave. Tada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao: ”Allahov Poslaniče, Allaha mi, kada bi se neko od njih samo sagnuo, vidio bi nas.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa potpunom smirenošću, rekao mu je: ”Ebu Bekre, šta misliš o dvojici s kojima je Allah treći?!”
O tome je Allah objavio: ”Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prislili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: ‘Ne brini se, Allah je s nama!’, pa je Allah spustio smirenost na druga njegova, a njega pomogao vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je – gornja. Allah je silan i mudar.” (Et-Tevba, 40.)
Kao što je, također, Allah sputio smirenost na Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Bici na Bedru, na Uhudu, na Ahzabu, na Hudejbiji, prilikom oslobođenja Mekke, na Hunejnu, kada su neprijatelji kovali zavjeru protiv njega i skupili svoje snage da napadnu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe.
Štaviše, u ranijim Allahovim objavama, među svojstvima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominje se i smirenost koju će mu Allah podariti.
Naime, u predaji se navodi da je Allah objavio u prethodnim objavama: ”Poslat ću nepismenog Poslanika, koji neće biti osoran, ni grub, ni bučan po pijacama, bit će sačuvan bestidnog i lažnog govora. Uputit ću ga na sve ono što je lijepo i obdariti ga svim svojstvima plemenitog i uzvišenog morala, učinit ću smirenost (sekinet) njegovom odjećom, dobročinstvo njegovim geslom, bogobojaznost njegovom savješću, mudrost njegovom razboritošću, istinitost i poštenje njegovom prirodom, oprost i dobrotu njegovim moralom, pravednost njegovim ponašanjem, istinu njegovim zakonom, uputu njegovim vođom, islam njegovom vjerom, – a njegovo ime je Ahmed.” (Ibnul-Kajjim, Medaridžus-salikin, II/504.)
Ashabi, radijallahu anhum, vjerovali su da smirenost ili sekinet progovara na jeziku Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu. U tom smislu je predaja koju je zabilježio imam Ahmed u svom Musnedu od Vehba ibn Sevaija, koji je rekao: ”Alija, radijallahu anhu, držao je hutbu (u vrijeme svog hilafeta), pa nam je rekao: ‘Ko je najbolji iz ovog ummeta nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?’
Rečeno mu je: ‘Ti, vođo pravovjernih!’
Rekao je: ‘Ne, najbolji iz ovog ummeta, nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je Ebu Bekr, a zatim Omer. Mi smo govorili: -Na Omerovom jeziku progovara smirenost (sekinet).”’
Smirenost ne znači poniženje, puzavost, mrtvilo i potčinjenost, već je to smirenost u srcu, iskreno vjerovanje u Svemogućeg Allaha, potpuno pouzdanje u Njega, ustrajnost, nepokolebljivost i smjelost u slijeđenju i odbrani istine.
Allaha molimo da spusti na nas smirenost koja će nam pomoći da ostanemo dostojanstveni, postojani, hrabri i ustrajni na Pravom putu u ovim vremenima bremenitim iskušenjima i smutnjama. Amin!
