Bajramska besjeda

Danas je Islam raširen bukvalno od istoka do zapada i od sjevera do juga gdje vladaju šarolike okolnosti, uslovi, zakoni, transportne, komunikacijske i saobraćajne mogućnosti i mnoga prvila koja nisu svojstvena arapskom vrućem podneblju.
AC795CB0-F40B-43E7-8A11-7D534399C1BA
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Ramazan i Bajram su rekli svoje. Dalje je do nas – hoćemo li nastavit po starom kao i do sad ili ćemo se udostojiti, uozbiljiti i okrenuti sami sebi, porodici, djeci, roditeljima, komšiji, državi, društvu, vjeri, radnim obavezama, pravu i pravdi, i svemu onome od čega bi mogli mi ili neko drugi imati fajdu. Ili čemo i dalje u besposlici traćiti vrijeme, kritikovati, ružiti, širiti ne zadovoljstvo, tražiti veze da nešto obavimo preko reda, da dobijemo ono na šta nemamo prava i za šta ne ispunjavamo uslove, da živimo od tuđeg rada i … i …

Bajrami, džume, teravije, i općenito zajedničke molitve u džamijama imaju prvenstveno pored vjerskog i socijalni značaj i funkciju da se ljudi vide, da se prijatelji sretnu, razgovaraju, dogovaraju, razmjenjuju pitanja i nalaze rješenja, da razvijaju ljubav međusobno, da planiraju i mnogo toga još osim samog namaza za koji večina misli i vjeruje da džamija mora i može biti samo u funkciji vjere i ni zašto drugo ne može i ne smije da služi.

Da li smo i danas kao i prije četrnaest vijekova dužni i obavezni da se slijepo držimo propisa ili i tradicije i da ne odstupamo od te ustaljene prakse – kada su u pitanju Bajrami. U prvotnim uslovima i vremenima kada su nastajali propisi o Bajramima i kada je Islam bio na mnogo užem geografskom prostoru nego danas – gdje su drugi i povoljniji klimatski uslovi iznuđivali tadašnje a i današnje propise i pravila – jer se nisu mijenjali – za koje se niko ne usuđuje da ih mijenja i dopunjava – danas je Islam raširen bukvalno od istoka do zapada i od sjevera do juga gdje vladaju šarolike okolnosti, uslovi, zakoni, transportne, komunikacijske i saobraćajne mogućnosti i mnoga prvila koja nisu svojstvena arapskom vrućem podneblju.

Muslimani u Evropi i Americi ali i dijelovima svijeta gdje su drastične temperaturne i vremenske razlike u godišnjim dobima imaju samo par godina priliku da im Bajrami dođu ili padaju u ljetnom periodu u toku cijelog ciklusa od tridesetišest godina. Te stoga, zašto ne iskoristiti proljetno i ljetno vrijeme pa ove dvije vjerske svećanosti organizirati i obaviti na širokim otvorenim prostorima kao što su stadioni, široke javne površine ili sl. Ako ikada a onda bar danas nam je prilagođen i olakšan prijevoz i transport kako javni tako i lični privatni. Zašto Bajrami u jednom gradu moraju i danas kao nekada biti isjeckani u tri, pet ili petnaest džamija i džemata. Zašto se trči poslije Bajrama odmah kući (jeste, znademo mi, najpreča nam je porodica) odnosno, zašto na Bajram namaz idu samo muškarci a žene, kćeri, nevjeste, majke i ostala ženska čeljad moraju da spremaju sofru kao i prethodnih trideset dana odnosno kao i ostali dio cijelog života i da dočekuju muževe, sinove, svekre i djevere. Sve je to dobro, i više nego dobro od strane našeg ženskog svijeta ali zar njima nije Bajram. A one se Bajramu raduju kao i mi svi.

Mi ćemo sjediti, kahve i baklave kušati, eglen i beglen voditi a žene će nam dvoriti.
A odmah poslije toga ćemo kazivati kako su naše žene visoko cijenjene i poštovane i da imaju sva prava. Jeste. Tako stoji u knjigama. Tako je to samo deklarativno. Ali u praksi ? Ne znam odgovor zašto žene ne trebaju da idu na Bajram namaz. Jedini mali i ne dostatni odgovor koji sam našao je zbog mjesta u džamijama koje su za Bajram prepune jer su došli i oni koji dolaze jedanput godišnje.

Zato je potrebno i nužno da se Bajrami organiziraju i održavaju u i na širokim prostorima koji mogu da prime ne ograničen broj klanjaća. Ako je – a jeste – Bajram i bajramsko veselje završni čin ramazanskog posta onda na tom veselju ( da ne kažem slavlju jer to mi nosi na nekakve anamo njihove slave ) bi trebali da budu prisutni i naš drugi odnosno nježniji i ljepši dio familije. Zar ne bi bilo lijepo da se bajramska svećanost ukoliko bi bila organizirana po principu „jedan Bajram-namaz u jednom gradu“ organizirano produži i poslije Bajram-namaza na tim ili u tim širokim prostorima – manji mjesni stadioni, sportske sale itd. Smatram da se na ovim masovnim bajramska manifestacija može i treba proširiti i upotpuniti program i drugim kulturnim i sportskim aktivnostima gdje bi obavezno morali i trebali prisustvovati svi članovi naših porodica i žene i djeca. Na tim veliim skupovima se gradi i učvršćuje nacionalna svijest koja je kod nas Bošnjaka dobro poljuljana baš i upravo zbog toga što smo rasparčani i usitnjeni i još se dodatno usitnjavamo i parčamo.

Kada je ratnih godina našim borcima i našem narodu bilo najteže – i nekako u to vrijeme se poče proturati k’o nekakav vjerski postulat da je muzika i pjesma grijeh – a onda jedan moj ahbab veli: „pa znadeš li ti šta je nama u ratu značila pjesma, da nije bilo harmonike i pjesme ja bih poludio“.
Dakle zašto ove vjerske svećanosti ne uveličati i pjesmom i muzikom, pjesmom sevdahijom i duhovnom ilahijom. Možda bi privukli na Bajram i jedan dio od onih 90 ili 80% Bošnjaka koji uopće ne idu u džamiju pa čak ni na Bajram.

Danas kada je tempo života, razvoj telekomunikacijske i info tehnike negativno utjecao na socijalni segment našeg života ovakvi skupovi su više nego nužni i obavezni a Bajrami su jedinstvena prilika za to. U slučaju Bošnjaka posebno bi to bilo potrebno u eresu gdje i sami znamo kakva je situacija i da mnogi džemati broje samo nekoliko desetina članova i što je posebno važno u dijaspori. U dijaspori su Bošnjaci razasuti po cijeloj Evropi i Americi. Često puta žive i rade tamo gdje uopće nema džemata. A kad dođe Bajram veliko je pitanje hoće li moći dobiti slobodan dan, može li stići u grad do najbližeg džemata, je li uspio dobiti informacije gdje i kada će se obaviti Bajram-namaz itd. itd. Naravno, onaj ko hoće taj će sve to da na vrijeme pripremi i da se obezbijedi. Ali postoji i ona poznata: „ svaki od nas je dužan da brine o zajednici i o svakom pojedincu.

*****

Danas, 02 Maja 2022 godine su u gradu Beču u Austriji svih sedam Bošnjačkih džemata zajedno organizirali i obavili Bajram-namaz na fudbalskom stadionu koji je predvodio hfz. prof. dr Kenan Musić.

Dragi Bošnjaci–u Bosni u Sandžaku i širom svijeta – BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.