Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Zovem majku sinoć da vidim kako je bilo u Nikšiću sa ovim novim zemljotresom. Žena vata dah – jeste li živi sine? Majko jesmo – bio je samo zemljotres. Ali bio je blizu Podgorice – rekli su! Nije nego u Bosni i Hercegovini zato te zovem bliža si. Sine nikad nije bilo strašnije od 15.04.1979. Majko nije bilo baš tako… zaboravila si jer si nas spašavala tada zbog čega i dalje imamo traume veće od zemljotresa – nijesi nam danima dozvoljavala u kuću da uđemo. (sjeća se)… Majko samo obuj cipele i ugasi plin. Kakav plin sine? Nema veze slobodno spavaj obuvena u fotelji ispod konstruktivnog elemanta, a plin je za one što se griju iz Ruske Federacije sa sve Čečenijom… da ugase! Laku noć!
Kratak razgovor s majkom i odbrana od dezinformacija da je Podgorica u ruševinama gorim od vremena Podgoričke skupštine.
Kao student sam zaključio da je zadovoljstvo što sam imao priliku da mi profesori budu Jelisava Kalezić, Božidar Pavićević, Staniša Ivanović i svi ostali redom.
Jedan od onih kojim dugujem znanje je Dr Staniša Ivanović upravo zbog zemljotresa i seizmičkoh hazarda. Nijesmo bježali s njegovih predavanja, iako smo imali i svoje hazarde u tim godinama.
Njegova knjiga Zemljotresi fenomeni prirode jeste, osim edukacije – i svjedočanstvo zemljotresa koji se desio 15.04.1979. u Crnoj Gori. Generalno i definitivno horor knjiga – ali ne Hičkokova. Stvarna je! I edukativna.
On svoju knjigu završava sa nadom da ćemo baš 15.04. svake godine ponašanje zajednice približiti stanovnicima Japana. I njihovim septembarskim danima sjećanja na zemljotres, kada simuliraju opasnost, i treniraju reagovanje na kataklizmu, znanje ukazivanja pomoći ugroženima, spašavanje i funkcionisanje sistema u datim uslovima.
Japanci istražuju, kao seizmički aktivna zona, sve predznake koji mogu najaviti zemljotres. Od svjetala na nebu, pa do ponašanja mora. Ponašanja životinja. I svakog oblika prirodne reakcije koji nije uobičajen.
Istražuju prijepotrese kao najavu velikog ili kao oslobađanje energije da ne dođe do velikog potresa.
Mi smo imali priliku kao Crna Gora, u SFRJ, da postanemo zajedno s Makedonijom centar istraživačkog naučnog projekta za zemljotresno inženjerstvo za cijelu Evropu. Nijesmo to uradili. Ali naš Staniša je makar pokušao, kao jedna slamka među vihorove. Danas možemo da se molimo Bogu da se ne desi veliki zemljotres. Ali desiće se i onda ćemo da mjerimo sve što je struka rekla a nije poštovano – biće srušeno. Tako će se u Budvi nakon velikog zemljotresa opet pojaviti Kadmo s kravom da je opet osnuje.
Opet nas zemljotresi tresu. Sad nas i telefon upozorava na par sekundi prije da dolazi takav i takav potres. U Crnoj Gori makar samo trebamo da se obujemo, a za gašenje plina ne brinemo.
Da li se radi o manjim zemljotresima koji oslobađaju energiju ili o prijepotresima prije velikog zemljotresa – ne možemo znati. Nauka na to još ne može da odgovori. Može biti da se radi o pražnjenju energije na manje zemljotrese, a može biti najava velikog zemljotresa.
Istorijski gledano, da ne pominjemo afričku ploču kao uzrok stvaranja naših planinskih masiva, ali jeste pitanje odakle nam Lovćen, Orijen i Rumija, Durmitor i Prokletije? Duklja je sravnjena u zemljotresu 518. godine nakon Hrista. Diskutabilan je stepen jačine – IX po MCS skali ili jači, a jači mijenja reljef, na čijem pragu je bila Boka Kotorska 1979. sa pojavama likvifakcije – ili ključanja tla.
Ono što Crnu Goru i Boku povezuje s Dalmacijom, mimo Srpskog i Hrvatskog mitomanijaštva jesu zemljotresi.
Od 1482. do 1667. godine Dubrovnik je potreslo osam zemljotresa jačine IX po MCS skali, osim jednog koji je bio cijelih X! Boku Kotorsku od 1559. do 1632. sedam zemljotresa od kojih su gotovo svi bili IX po MCS skali, osim 1608. kada je bilo X po MCS.
Tada su znali za odgovor na zemljotrese bolje nego mi danas. Čekajući novi VELIKI ne znamo da li će ponavljanje opet biti ovako intezivno.
Ono što jeste pitanje – koliko smo mi spremni na zemljotrese? Nikoliko! A to jeste projekat ozbiljne Vlade. Mi je zasigurno nećemo imati dugo vremena. Ozbiljnu Vladu. A taj projekat spremnosti građanstva na zemljotres zaboravite, jer se političari bave svojim potresima. Kad nam se desi pravi VELIKI zemljotres – znaćemo da umremo ljudski. I to je sve!… Što bi rekla Konstrakta.
Na političke zemljotrese smo se navikli. Ali oni ne ubijaju osim mentalno. Ovi pravi znaju da ubijaju! Ne samo mentalno.
Najveći problem je pokušaj seizmički aktivnog područja „obogatiti“ sa vodenim akumulacijama na Morači i na Komarnici. Nije samo problem uništavanja biodiverziteta. Problem su indukovani zemljotresi koji nastaju od loma stijenskih masa zbog pritiska akumulacije jezera. Ako pogledate kartu hipocentara zemljotresa u Crnoj Gori, iznenadićete se da Piva nema tačke i da je najaktivnija. Piva je crna, a ne istačkana. Ona je najaktivnija.
Najava akumulacije na Komarnici od strane g-dina Đukanovića kao WeTranfera DPS-a, oličenom u ogoljenom odjeljenju DF-a srpskoga sveta – Balkanskog zemljotresa, a prepoznatom kao Nova Srpska Demokratija – ne može! Metaforički – imaćete otpor STOKO!
Sinergetski efekat akumulucije Komarnice, čak i da građani prihvate – vox populi & earthquake – što bi rekli stari Crnogorci, treba da se prvo uzme kao uticaj na seizmičku aktivnost, a ne kao sinergetski efekat novca kolonijalne zemlje kakva je Crna Gora. Prevashodno na akumulacijsko djelovanje na stijenske mase koje će proizvesti indukovane zemljotrese, a onda kao sinergija s akumulacijom Pivskog jezera, kao mogućnost sinhronizacije u lomu stijenskih masa.
Gospodine Milutine – za seizmička djelovanja nije kriva LGBTQ populacija. Niti Pride. Nije ni Bog. Ali ni Vi na svu sreću nećete biti – jer Vam se dopustiti neće. Nije ni Končita! Nije ni Dositej Obradović koji je donio sjeme krtole, koga je Sremsko – Karlovačka mitropolija označila đavoljim sjemenom (krompir, a ne Dositeja, Milutine). Kad Vam neko krtolu ponudi, bačite je u oganj – izgorela! Ali spomenik na Komarnici će Vam manjkat.
Bog nije zgazio čovjeka nikad, već čovjek Boga. I ne znam šta je veća greška – krtola nije, ali dodjela nagrade Šešelju jeste! Jeste zemljotres – koji ubija s voljom Božijom, ako tako Boga doživljavate. Kao i potapanje rijeka. U Pivi se nad jezerom sad i soko boji da klikne – jer bi se od svog glasa prepao u dubini mrtve tišine. U mojoj Pivi ste samo potop donijeli.
Pitanje zemljotresa je pitanje aktiviranja rasjeda u inicijalnoj hipocentralnoj tački gdje se oslobađa energija loma, koja se moguće prenosi duž rasjeda. Kao i 1979. „od Ulcinja pa do na kraj Boke“ – cijelim dijelom epicentralna zona IX po MCS, sa linearnim padom stijenskog bloka od vertikalnih 70 – 80 cm.
Da li je Duklju s 40,000 stanovnika tada srušio zemljotres duž rasjeda Skadar – Podgorica ili duž rasjeda Fundina – Nikšić, možemo da polemišemo. Da li možemo uticati na aktiviranje rasjeda koji su detektovani kao aktivni – možemo prije negativne odluke za Milutina, uz napomenu da se aktivni rasjedi aktiviraju i akumulacijama koje predviđaju.
Da polemišemo o našoj spremnosti na VELIKI zemljotres ne možemo! Tu smo na nivou – daće Bog da neće! Ako su sva nadanja u Boga takva – nikad pomoći nećete imati.
Siguran sam da će svi političari da prežive VELIKI zemljotres i da nam tužni izraze saučešće za nama mrtvima. Oni umiru na kraju života, a ne kad je najbolje za njih. Svi! I kad se desi VELIKI zemljotres oni nijesu žrtve. Oni nijesu žrtve ni političkih zemljotresa. Oni su samo sopstvene žrtve svojih veličina, od kojih mi umiremo živi.
Ali što je najgore – mi nećemo znati da se ponašamo u situaciji VELIKOG zemljotresa. Nemamo civilnu zaštitu. Nemamo opštenarodnu odbranu. I smeće nam je problem, a ne zemljotres. Dakle imamo ništa!
Vratimo se Japancima. Oni žive sa zemljotresima i kada ih nema. Mi ne živimo ni kada ih ima. Za srećan Vaskrs svima – Bog vam pomaže onoliko koliko ste svjesni da su neke stvari baš u vašim rukama.
