Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
U ramazanskoj emisiji Sandžak televizije o aktivnostima Centra za humanitarni rad „Hajrat“ u Sjenici govorio je koordinator CHR “Hajrat” Mensur ef. Hamidović.
Istakao je da već punih 13 godine CHR Hajrat u Sjenici priprema obroke za 250 korisnika.
„Kao što znate u cijelom Sandžaku se svaki dan spremi od 2000 do 2500 hiljade obroka. Evo sada je mubarek mjesec Ramazan, zamislite ako spremamo mi jedan iftar kod svoje kuće, koliko nama treba da izdvojimo novca da bismo napravili jedan skroman iftar, a zamislite svaki dan kada se sprema preko 2000 obroka, koliko tu novca treba. Ovo je jedan izuzetno skup projekat ali naravno da je velika vrijednost i nekom utoliti glad, mnogim ljudima je, znajući kao koordinator i obilazeći te porodice, zasigurno znam da je pojedinim ljudima jedini obrok koji oni pojedu u toj našoj vakufskoj kuhinji.“
Ističe da je sve lakše raditi ukoliko prepoznate vrijednosti toga.
„Sjenica je jedna od najvećih opština u Srbiji, ona je površine oko 1059 kilometara kvadratnih, graniči se sa šest gradova, tako da je izuzetno velika opština ali kada znate da to što radite, radite u ime Allaha dž.š. znate da to radite iz duše, znate da ćete nekog da obradujete, znate da ćete nekom da izmamite osmjeh, da ćete nekom da utolite glad i žeđ, znate da ćete nekom na neki način da olakšate, onda vam ne preostaje ništa drugo nego da mu pomognete. Nama to apsolutno, makar meni, ne predstavlja nikakav teret, nikakav problem da tu porodicu obiđem, makar to bilo na kraju neke naše opštine.“
Govorio je i o nekim najtežim slučajevima sa kojima se susretao.
„Kada sam bio kod jedne porodice, petoro djece je ostalo bez majke i curice od 3 i 5 godina, kada sam a ušao u hodniku, one su bez obuće, bez čarapa bile na betonu i u jednom lavoru su prale neke sudove. Ja kada sam ušao mislio sam da se djeca igraju jer nisam tačno znao kakva je situacija ali kada sam seo i kada su ove curice te sudove počele da slažu da se malo ocijedi, tek sam tada vidio šta ta djeca zapravo rade. Zamislite djecu od 3 i 5 godina da peru sudove, djeca koja trebaju da se igraju, svoje djetinjstvo da posvete tome, ona moraju u tim godinama da to rade.“
