Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Zelenski je 20. marta 2022. godine videolinkom iz Kijeva govorio na sjednici izraelskog Knesseta: “Mi ćemo postati Veliki Izrael sa vlastitim likom. Nećemo biti iznenađeni ako budemo imali predstavnike oružanih snaga ili nacionalne garde u kinima ili supermarketima, kao i ljude sa oružjem. Uvjeren sam da će pitanje sigurnosti biti pitanje broj jedan u narednih deset godina. Siguran sam u to!“
Rat niko pametan ne želi, ali ga niko ne može spriječiti. Za pokretanje ratova oni koji ih žele nađu na hiljade razloga i povoda, nikada ne misleći na posljedice. Davno su prošla vremena kad su pokretači ratova na čelu svoje vojske jurišali na zemlje i narode, reskirajući tako da branitelji prvo njima osobno priušte „dobrodošlicu“. Danas oni u svojim kabinetima iz udobnih fotelja planiraju i komanduju akcijama, u koje šalju svoje podložnike. Često napadnute države i narodi uopšte nisu susjedi agresora – ne radi se o teritorijalnim pretenzijama –, u pitanju su političko-ideološke i vjerske razlike. Moderna ratna tehnologija omogućava agresorima da ratna razaranja izvode na velikim daljinama: Vijetnam, Afganistan, Irak, Libija, Sirija… samo su neki od strašnih primjera tih opakih navika velikih sila.
Razlog ukrajinskog rata prema objašnjenju Rusije je neonacizam, koji se primjetno raširio u ukrajinskom društvu i koji je postao prijetnja ne samo Rusima koji žive u Ukrajini, već i Rusiji kao državi. Naime, Ukrajina se želi navrat-nanos priključiti EU i NATO-u, što je kod Putina izazvalo odlučnost da zlo zatre u stadijumu klijanja.
Rusija je svojedobno miroljubivo in bona fide dopustila rušenje Berlinskog zida i ujedinjenje Zapadne i Demokratske Njemačke u jednu državu, kao i ukidanje Varšavskog pakta, uz garancije Zapada da će „zabetonirati“ širenje NATO-a prema njenim granicama. Ispostavilo se da su ta obećanja data Gorbačovu bila sa figama u džepovima, i NATO je ubrzo „nadgornjao“ Rusiju: ona je na svojim granicama dobila pet država, novopečenih članica Alijanse. Šesta bi bila Ukrajina, kad bi bila. Rusija je prevarena, ponižena i ugrožena, kaže Putin. Ali i bijesna, razjarena i osvetoljubiva. To vidimo sami.
Rat u Ukrajini je pored neonacizma otkrio i tamošnji cionizam, koji se isto tako neprimjetno raširio kao veliko zlo. Zaslijepljen njime Zelenski je u svom izlaganju pred Knessetom izjavio da su Ukrajina i Izrael iste sudbine i u jednakom položaju: opstanak im je ugrožen! Ukrajinu ugrožava Rusija, a Izrael Palestina.
Ovdje Zelenski umukne, jer mu dalje upoređivanje logički nije moguće: valjda je Izrael agresor, koji već sedam decenija permanentno uništava Palestinu i Palestince, šireći tako svoju teritoriju. Ukrajina se u tom slučaju može uporediti sa Palestinom, a ne sa Izraelom. E, Rusija bi mogla.
Preskačući tu filozofsko-logičku zavrzlamu, Zelenski sa neskrivenim divljenjem opservira užasne vojno-redarstvene akcije Izraela na palestinskom prostoru. On je svjestan da to Izrael sa lakoćom radi zahvaljujući neupitnoj i neograničenoj vojnoj, političkoj i ekonomskoj pomoći Zapada. Upravo o tome Zelenski sanja: njegova svakodnevna patetična kukumavčenja prema Zapadu da to isto priušti i Ukrajini govore da je on izgubio racionalni kompas. Kao da mu nije jasno da je Zapad imao konkretan i jak motiv da prvenstveno na tlu Palestine formira državu Izrael i zatim od nje napravi najjaču silu u regionu, preko koje će imati svu kontrolu nad arapskim i persijskim svijetom, što je i ostvario.
Zapad, na žalost Zelenskog, neće ići u stvaranje Velikog Izraela usred Evrope, na vratima Rusije, jer Rusi nisu Arapi, pa bi takav pokušaj odveo sve skupa u tri krasne, zajedno sa Ukrajinom.
Zapad će, kad sve prođe – pragmatičan kakav je –, radije prihvatiti novu, vojno neutralnu Ukrajinu, sviđalo se to Zelenskom ili ne.
