Nismo krivi što smo se branili od zla

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Allahu Svemogući, osnaži nam vid da prepoznamo istinu o svemu i svakome! Amin!
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 – 2012)_626210fa2c149.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Nije se sudilo samo njima, već se sudilo i svima nama u Bosni, koji smo se usudili stati na crtu zloćudnoj i zločinačkoj armiji, koja je mijenjala svoje ime (JNA, VRS), ali je ostala ista po svom ratnom planu, a to je plan da se genocidom pokori Bosna.

No, zahvaljujući viteškoj odbrani bosanskih vitezova poput Draganu Vikiću, Jusufu Pušini, Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću ni JNA ni VRS nisu uspjeli pokoriti Bosnu.

Bosanski vitezovi su danas (20. ramazan, 1443/21. april, 2022) oslobođeni krivnje. Bosanski sudija Zoran Božić je objavio Urbi et Orbi: Dragan Vikić, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čović – “Nisu krivi”“Nisu krivi” (čitaj: „Nismo krivi“) što su (smo) branili čast i slobodu Bosne.

Oni (JNA i VRS) su, međutim, uspjeli načeti bošnjački/bosanski narod genocidom, kojeg u Srebrenici nisu mogli sakriti. Prije svega, zahvaljujući golemom naporu i visokoj patriotskoj svijesti bosanskih pregalaca u „Agenciji za istraživanje i dokumentaciju Republike Bosne i Hercegovine“ (AID), Radovan Karadžić i Ratko Mladić osuđeni su pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu na doživotnu robiju za genocid nad Bošnjacima.

Jučer su u Banjoj Luci, ničim izazvani, srpski negatori genocida sâmi sebi navukli kolektivnu krivnju za genocid, potvrđujući time da ne odustaju od svoje kolektivne namjere da nastave svoju genocidnu politiku.

Bio sam u Ukrajini 11. ramazana, 1443/12. aprila, 2022. god., gdje sam vidio svojim očima i slušao svojim ušima istu priču koju smo mi ovdje slušali, a to je da mi sâmi sebe ubijamo u Sarajevu, kao što i Ukrajinci ubijaju sâmi sebe u Ukrajini (u Buči) dok ih ruska „interventna“ vojska spašava od njih sâmih, dok je i nas JNA-a spašavala u Sarajevu od nas sâmih.

Naravno, mi u Bosni nismo željeli da se ikad dogodi Ukrajina, ali je očito da se s događanjem Ukrajine Europi i svijetu otvaraju oči da vide gdje su i kako griješili prema Bosni, kojoj nisu vjerovali da joj je namijenjen genocid sve dok se genocid nije dogodio.

A onda, ni Europa ni svijet nisu dovoljno obraćali pažnju na negaciju genocida, kojeg je utvrdio međunarodni sud pravde u Haagu, misleći da će se počinioci genocida opametiti.

No, oni ne samo da se nisu opametili, već su sve učinili i to i dan danas čine da svog presuđenog ratnog zločinca izjednače sa žrtvom genocida, omalovažavajući i opstruirajući predane napore vrijednih ljudi u njihovom otporu revizije legitimnih i legalnih međunarodnih presuda za genocid nad Bošnjacima/Bosancima.

Suđenje bosanskim vitezovima, koji su danas oslobođeni jer ih nije trebalo ni procesuirati, imalo je to za cilj – pokazati, jer se ne može ničim dokazati, da su sve strane u ratu protiv Bosne i Bošnjaka činile zločine, relativizirajući tako srpski Magnum Crimen.

Nažalost, svijet tako funkcionira – dok se jednom ne smrkne, drugome ne svane. Kad se u Bosni dogodio genocid, Kosovo je moglo očekivati spas.

Sada, kada je cijeli svijet shvatio šta se događa u Ukrajini, Bosna može očekivati da su Europa i svijet shvatili da se Bosni može ponoviti genocid ako Milorad Dodik nastavi sa svojom antieuropskom, anticivilizacijskom, ksenofobičnom i fašističkom pričom, koja, umjesto da se gasi, sve više se pali. Jučer u Banjoj Luci.

Za Dodika nema lijeka, već da ga se smijeni sa bosanske političke scene.

No, mene mnogo više brine naša neopreznost, indiferentnost, neobazrivost i samoubilačko samoponižavanje u odnosu na anti-genocidne vrijednosti, koje su ostvarene dugom i teškom borbom na međunarodnom sudu pravde u Haagu unatoč Nevenki Tromp, i njoj sličnim, koja je ovih dana proglašena počasnom građankom grada Sarajeva.

Koliko je odluka sarajevske vlasti da se Nevenki Tromp dodijeli titula počasne građanke Sarajeva samoponižavajuća i samoubilačka, dovoljno se pozvati na svjedoka Aleksandra Kontića, koji je upućen u sve detalje rada Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju od početka do kraja, kao i u svaku osobu koja je na bilo koji način bila, pozitivno ili negativno, u vezi sa radom Tribunala. Kontić je imao potrebu da na svom Facebooku uputi prijekor Sarajevu: – Kantonu Sarajevo bi bilo bolje da je ovu nagradu ili šta god da je ovo, dao bilo kome drugom, i to baš tako, bilo kome, nego što su je dali Nevenki Tromp. Bukvalno bilo kome, samo ne ovoj bjelosvjetskoj prevarantici. Da ima obraza, sâma bi je odbila. Ali obraz, je pitanje morala i časti.

Allahu Svemogući, osnaži nam vid da prepoznamo istinu o svemu i svakome! Amin!

Allahu Sveznajući, pouči nas da znamo ko nam želi dobro da ga slijedimo, a ko nam želi zlo da ga se klonimo!Amin!

Allahu Milostivi, omili nam istinu, pravdu, mir i pomirenje! Amin!

Neka nam je mubarek ostatak Ramazana (zadnjih deset dana). Amin!

Neka nam je Allahov oprost grijeha! Amin!

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.