Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Hapšenje
Hapšenje bivše VDT i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice je kod građana Crne Gore izazvalo veći osjećaj zadovoljstva nego nedavno povećanje plata koje su dobili kroz program „Evropa sad“. Društvo koji se decenijama guši u nepravu i nepravdi, očiglednoj i neskrivenoj korumpiranosti nosioca najvećih državnih funkcija, koje je odavno prešlo u otvoreno bahaćenje, izaziva neviđeni a potisnuti bijes koji je teško opisati. Taj bijes u jednom trenutku može nekontrolisano eksplodirati. Zato je hapšenje Vesne Medenice izazvalo makar tračak suzdržane nade da će najzad oni za koje svi u maloj Crnoj Gori znamo da su na nelagalan način stvorili ogromno bogatstvo, na uštrb upravo tih građana i opšteg napretka, u ovom slučaju i na uštrb prava na pravdu, odgovarati.
Institucije
Većina institucija u Crnoj Gori su mrtvo slovo na papiru. One su „izgrađene“ da bi služile partiji na vlasti, pojedincima i interesnim grupama oko nje, porodici Đukanović u prvom redu, te djelovima mafije povezane sa državom. I svi to u Crnoj Gori znaju, vide, svjesni su toga. Posebno je teško stanje u pravosuđu. Ne zna se gdje je gore: u tužilaštvu, sudstvu, ili u advokaturi. Postavlja se pitanje da li uopšte ima samo par sudija, tužioca, vještaka koji u profesionalni i čisti, koji bi mogli da iznesu proces borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. U policiji je stanje slično, a većina najpoznatijih advokata radi po sledećem principu:
Umreženi su sa korumpiranim sudijama. Svako u šemi ima svoj dio „kolača“, koji je ogroman. „Kontroverzni“ biznismeni, političari, članovi mafije koji su u milosti vlasti, poznanici i prijatelji onog koji je trideset godina gradio takve institucije, angažuju te advokate kada se povede, obično fingirani proces protiv njih. Tužilac napiše optužnicu „kakvu treba“, vještak donese nalaz „kakav treba“, sudija, na kraju, isto takvu presudu. Javna je tajna, koju svi malo bolje upućeni znaju, da stvari funkcionišu na opisan način. Kako su „građene“ institucije u pravosuđu najbolje pokažuje davna šema objavljena na portalu javniservis.me, sa kojim povremeno sarađujem.
Na te institucije nam se decenijski premijer i aktuelni predsjednik države uvijek poziva. U prošlom tekstu, na blogu, odmah poslije izbijanja afere Medenica, najavio sam da će Đukanović reći ono što je upravo juče rekao „pustimo institucije da rade svoj posao“. Institucije koje su izgradili on, Marović, Vesna Medenica, Veselin Veljović i slični?
Privođenje Vesne Medenice
Već kod priveđenja Vesne Medenice kod tužioca jasno se vidjelo da uživa povlašćen tretman, što je donekle pomutilo onaj tračak nade u pravdu koji se pojavio. Medenica je privedena mimo propisa i zakona: umjesto „maricom“, luksuznim ‘audijem’ zatamljenih stakala; umjesto sa lisicama na rukama, ruke su joj bile prekrivene jaknom ispod koje su možda bile lisice? Ako su joj ruke doista bile vezane – kako zakon nalaže, ona sama, vezanih ruku, nije ih mogla prekriti jaknom, već je to uradio neko iz tima koji je sprovodio, čime su opet prekršeni propisi. Istrčala je iz automobila, iako je propis da osumnjičeni koji se privodi cijelo vrijeme mora biti držan za ruku od strane policajaca/ki koji je privode.
Hitno pronalaženje i kažnjavanje krivaca za očigledno namjerene propuste u privođenju po povlašćenom statusu bio bi korak u pravom pravcu, pogotovu za izgradnju povjerenja koje ne da fali, već ga uopšte nema.
Prezumpcija nevinosti
Prezumpcija (pretpostavka) nevinosti je jedno od osnovnih postulata prava, koje se mora poštovati u svim demokratskim društvima. Nju je kod nas veoma teško ispoštovati, iz prostog razloga što mnogi državni funkcioneri, miljenici vlasti i osobe povezane sa njima, imaju višestruko veću imovinu nego su je iz legalnih prihoda mogli stvoriti, javno se bahate, pokazuju je ne krijući ono što imaju a što je u nerazmjeri sa prihodima koje imaju, svjesni da su nedodirljivi, jer su pod zaštitom „institucija“. U pravu postoji i ona druga strana – „očigledno se ne dokazuje“. Javno pokazujući svoje nelegalno stečeno bogatstvo, uz stil života koji je matematički i logički vidno nesrazmjeran sa legalnim i prijavljenim prihodima, isključuje prezumpciju nevinosti, pogotovu u svijetlu nepostajanja institucija. Svakao se treba paziti i suzbijati atmosferu linča.
Novi VDT
Novi VDT daje neku mrvu nade, zasad. Ako bude pravi VDT, može postati najslavnija ličnost u novijoj istoriji Crne Gore. Pitanje je da li za to uopšte ima mogućnosti, pod pretpostavkom da mu je uistinu cilj borba protiv organizovanog kriminala i korupcije. Skeptičan sam da uopšte može naći dovoljan broj časnih tužioca, sudija i policajaca među postojećim, koji bi mu bili neophodni za poduhvat. Jedan od prvih poteza pravog VDT-a bi morao biti pokretanje istaga protiv svih mu prethodnika, počev od Vlada Šušovića, zaključno sa Ivicom Stankovićem.
Zaključak
Društvo bez, tj. sa lažnim institucijama, ogrezlo u korupciji i kriminalu, vapi za pravdom. Propuštena je prilika da se sa njom suoče ratni zločinci, upravo zahvaljujući Medenici i drugim, bivšim VDT. Tako je poslata poruka da se ratni zločin isplati, da se u nekom novim ratovima kojih je svako malo na Balkanu, oni slobodno mogu ponoviti, bez straha od procesuiranja i kazne. Poslednjih trideset godina se nekažnjeno i slobodno kralo, ako je ta krađa bila pod državno-partijskim patronatom. Opljačkano je skoro sve što se moglo opljačkati. Ako se ne kazne bar glavni pljačkaši i oni koji su im omogućili da slobodno kradu, bez straha od zakona i snakcija, nove političke elite će nastaviti tamo gdje su stale prethodne, a društvo nikad neće izaći na zelenu granu.Vladavina prava i jednakost pred zakonom, uz jake i nezavisne institucije, osnov je osnova za bilo kakav, pa i ekonomski napredak društva. Vladavina prava nije nikakva floskula, već temelj svakog uređenog društva, temelj bez kojeg je bilo kakva druga nadogradnja nemoguća.
Bez vladavine prava, sve ostalo su prazne i šuplje priče.
