Sreća nije u bogatstvu već u iskrenoj vezi sa Allahom

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Allaha mi, od vrata njegove kuće, do vrata mog auta, ovaj čovjek mi je pomračio cijeli svijet u mojim očima, i prouzrokovao tjeskobu u mojim grudima od koje sam teško disao.
80D66499-4233-4CFD-963D-8DFD70A499D3
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Govoreći o istinskoj sreći, šejh El-Ša’ravi jednom prilikom je ispričao zanimljivu anegdotu iz svoga života, rekavši: ”Jednog ramazana vraćao sam se kući sat vremena prije zalaska sunca. Na putu do kuće zaustavio me je jedan siromah koji je posjećivao moja predavanja u džamiji. Poselamio me je s tolikim uzbuđenjem da mi je natjerao suze na oči, a zatim mi je rekao: ‘Šejh, zaklinjem te Uzvišenim Allahom da večeras iftariš kod mene.”’

Šejh je rekao: ”Njegovo uzbuđenje i silna želja da iftarim u njegovoj kući, zavezali su mi jezik, a u mom srcu je zablistalo Lice Onoga čijim imenom me zaklinje. Rekao sam mu: ‘Dragi brate, čeka me porodica kod kuće i okolnosti mi ne dozvoljavaju, ali…’
Odjednom sam se zatekao kako ga pratim do njegove kuće, čiju lokaciju ne znam, kao što ne znam u kakvoj je situaciji u ovo vrijeme iftara.

Stigli smo do njegove kuće, a to je zapravo bila jedna soba, kuhinja i malo otvoreno dvorište koje je kupio, a ima i vlastiti ulaz i posebno drveno stepenište kojim se ne mogu popeti dvije osobe odjednom, jer je stepenište bilo staro i slabo.

Sreća je ispunila srce ovog čovjeka, a izrazi zahvalnosti potekli su sa njegovih usana dok mi je govorio: ‘Šejh, ovo je moja kuća i ovo je moje kraljevstvo. Vidiš, šejh, sunce izlazi u mojoj sobi ujutro, a zalazi s njene druge strane. Ovdje učim Kur’an u zoru i prije zalaska sunca. A moja žena, neka je Allah s njom zadovoljan, sjedi na tom prozoru i uči dove za mene. Allaha mi, šejh, ja živim kao da sam u Džennetu.”’
Šejh nastavlja i kaže: ”Sve mi se ovo dešava dok se oprezno penjem uz stepenice iz straha da ne padnem. Nekoliko trenutaka kasnije, stigli smo do sobe i ja sam sjeo, a čovjek je otišao do svoje žene i čuo sam kako joj tihim glasom govori: ‘Pripremi iftar, šejh će danas kod nas iftariti.’
Žena mu je odgovorila: ‘Allaha mi, mi nemamo druge hrane osim fula (biljka slična grahu), a ostalo je još samo pola sata do akšamskog ezana. Nemamo ništa posebno ni da skuhamo, a da i imamo, nema dovoljno vremena.’

Čuo sam cijeli ovaj razgovor, a kada je vlasnik kuće došao, rekao sam mu: ‘Brate, ja imam jedan uvjet. Naime, ja prekidam post i iftarim se vodom i hurmama, i ne jedem do pola sata nakon ezana, nakon što svarim hurme i vodu, a zatim klanjam i završim svoj dnevni vird. A nakon toga jedem samo ful i krompir.’
Spomenuo sam krompir, jer je to sirotinjska hrana i znao sam da, osim fula, imaju i krompira.
On je rekao: ‘Šejh, kako ti kažeš.’

Nakon iftara izašao sam pun sreće i radosti, i zavolio sam ovaj svijet preko jezika ovog čovjeka sa čijih usana nisu prestajali izrazi zahvalnosti Allahu na blagodatima koje mu je podario i na prelijepom životu u kojem uživa.

Nekoliko dana kasnije, pozvan sam sa grupom uglednika na iftar kod jednog bogatog trgovca. On je bio jedan od onih kojima je Allah podario novac, ugled i djecu. Iftar je bio na luksuznoj farmi, usred koje je bila kuća poput dvorca, sa pogledom na bazen i ergelu sa rasnim arapskim konjima.
Iftarili smo za bogatom sofrom ovog čovjeka i prilikom odlaska, on me je pozvao u jednu praznu prostoriju da mi se požali na težinu života i trgovačke brige, na nevolje sa djecom i lošu narav njegove žene, na pohlepu onih oko sebe i veliki broj troškova da bi udovoljio svima, te na razočaranost životom i želju da umre da bi se oslobodio ovih briga.

Allaha mi, od vrata njegove kuće, do vrata mog auta, ovaj čovjek mi je pomračio cijeli svijet u mojim očima, i prouzrokovao tjeskobu u mojim grudima od koje sam teško disao.
Pa sam, nakon što sam ušao u auto, pogledao u nebo i rekao u svom srcu: ‘Hvala Allahu na blagodati zadovoljstva. Sreća nije u bogatstvu zbog kojeg na kraju moraš platiti visoku cijenu, već je sreća u iskrenoj vezi sa Allahom, i u zadovoljstvu sa onim što nam je Svemogući Allah podario.”’

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.