Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Zatvaranjem seoskih škola počinju problemi i roditelja i djece. U stožerskom selu Ljutac samohrani otac Milan Furtula, zbog toga što nema organizovanog prevoza đaka, vozi djecu do škole u Pavinom polju. Svakodnevno prođu 46 kilometara puta, koji više liči na šumsku stazu nego li na put do škole. To je i veliki trošak za gorivo za koji, kako tvrdi, nemaju razumijevanja ni Opština Bijelo Polje, ni resorno ministarstvo.
Milan Furtula je samohrani otac koji živi od poljoprivrede u stočarskom selu Ljutac. Da bi školovao da bi školovao djecu svaki dan mora da vozi 46 kilikometara do škole u Pavinom polju i nazad, jer je škola u Stožeru zatvorena, a organizovanog prevoza nema.
“Tri sam krave prodao i dva bika da bih školovao djecu. To sam potrošio i sad sam ostao bez novca, a sve kako bih djecu vozio do Pavinog polja”, kaže Furtula za TVCG.
Djeca Natalija i Nemanja razumiju napor koji njihov otac ulaže da bi se oni školovali.
“Vožnja ga iscrpi i on ne može sve to da izdrži. Ja bih voljela da imamo bliže školu, da bi naš otac mogao da se zaposli i da više para zaradi za kuću”, kaže kćerka Natalija.
Mještanin Rajko Varagić kaže da je zatvaranje škole u Stožeru uticalo na raseljavanje stanovništva, te da je situacija Milana Furtule izuzetno teška.
“Ta djeca da ne mogu da stignu na vrijeme da bi nešto naučili, moraju rano da ustanu. Otac praktično po mraku dođe kući da namiri životinje. To je život težak da teži ne može biti”, kaže Varagić.
Milan kaže da se obraćao svim nadležnim institucijama da mu pomognu.
“Obraćao sam se direktorici, ministarstvu opštini, tražio sam terensko vozilo za ovaj put. Nijesam dobijao odgovore i predsjedniku opštine sam se obraćao, nijasm dobijao odgovor”, kaže Milan i poručuje da svoju borbu nastavlja, jer djaca moraju da idu u školu.
