Ključ uspješnosti

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Wikimedia Commons
Wikimedia Commons
Uvijek me tako bude muka kada se turistima desi neka neprijatnost, jer imam osjećaj kao da sam ja sukrivac.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Skijaška staza zvana „Ključ“ nalazi se poslije najvišeg vrha nekad državnog skijališta u Kolašinu, sada privatnog, koje je kupio kontroverzni biznismen Bećirović. Jedna od najomrznutijih kavilifikacija koje moram koristiti kada pišem je „kontroverzni biznismen“, ali tako se mora, to su pravila demokratije, jer nazvati nekog lopovom, hohštaplerom, mafijašem i slično, zabranjeno je dok se to sudski ne dokaže. Mi sudova nemamo, ali kontroverznih biznismena imamo za izvoz – kada bi ih ko želio uvoziti.

Istina, imamo i lopove, pljačkaše, dilere droge… – dokazane. To su oni koji obiju trafiku, upadnu u neku kuću iz koje odnesu vrijednosti od par hiljada eura ili manje, oni koje uhvate sa par grama marihuna, skanka, ređe kokaina ili heroina. To su pravi kriminalci. Kontroverzni biznismeni su oni koji opljačkaju milione ili desetine miliona, distributeri kokaina i heriona u količinama koji se mjere desetinama ili stotinama kilograma, perači milionskih suma novca, pljačkaši koji su napravili imperije zahvaljujući vezama sa vrhovima vlasti – mafijaši velikog kalibra.

Zakonski su nedodirljivi, medijske su ili političke zvijezde, imaju prave imperije za koje se „ne zna“ kako su stvorene. Obično su krajnje bahati u svakoj prilici i na svakom mjestu. Imaju tjelohranitelje, voze automobile od kojih običnog građanina hvata strah, sa naparenog pasulja preko noći počinju da jedu plodove mora, koji im ne prijaju jer im želudac nije navikao, zato ih često boli stomak – i nikad se ne mogu najesti. Po pravilu su nenajedeni, nenapijeni – i nezasiti.

Da se vratim stazi „Ključ“, toj najboljoj stazi nekad državnog skijališta, koje je u bescjenje (pro)dato kontroverznom biznismenu Bećiroviću – prijatelju kontroverzne bivše predsjednice Vrhovnog suda i VDT Vesne Medenice, da bi država uložila desetine miliona u novo skijalište, tik pored tog, praktično poklonjenog.

Skijamo nas dvdesetak na Ključu, pokvari se „tanjirača“, što nije bila rijetkost. Najveći problem kada se ona pokvari je u tome što skijaši onda moraju sa skijama na ramenima da se popenju uz strminu dugu oko 500 metara. Tek tada se vraćaju na glavnu stazu kojom se mogu spustiti do podnožja skijališta, ali je to toliki umor, da najčešće više nemaju snage da skijaju tog dana. Shvativši da pokvarenu „tanjiraču“ neće moći osposobiti, počesmo se pripremati za taj mučan uspon. Još mučnije mi je bilo što je među nama bila grupa od 4-5 stranaca, koji su se našli zatečeni.

Uvijek me tako bude muka kada se turistima desi neka neprijatnost, jer imam osjećaj kao da sam ja sukrivac. Dolaze motorne sanke skijališta za osobu koja jedino izgleda nije brinula kako će se uspeti. Vidim, ovi stranci se obradovaše, misleće da će nas sve u grupama izvući do mjesta odakle se možemo sami spustiti. Nijesu znali da su spasilačke sanke skijališta došle da odvedu samo Vesnu Medenicu, koja bez imalo stida zbog nas ostalih, (naprotiv, sva ponosna i važna) sjede na njih i pođe. Bilo me je još više muka, osjećao sam neopisivo  poniženje i stid. Zbog pomenutih stranaca, najviše.

O kontroverznoj bivšoj VDT i predjsjednici Vrhovnog suda neću pisati ono što većina štampe piše, što će pisati ovih dana i što javnost zna: aferama, stanju u sudstvu za vrijeme i poslije njene vladavine, odnosu prema novinarima, njenim kontroverznim poslovima, odlukama, prijateljstvima… već one obične, beznačajne priče, kojima sam bio svjedok, a koje možda najbolje govore o kakvoj osobi se radi.

Poslije navedenog događaja, sa kontroverznom Vesnom Medenicom sam se sreo još dva puta, u podgoričkim kafićima, sto do stola. Oba puta, pored kafe, odnosno kolača, poručila bi: „cijeđeni sok od limuna, pomorandže i grejpfruta“. Radila bi to na tako bahat i zapovjedan način prema konobaru, sa takvim osjećajem važnosti i moći, da ja to ne umijem opisati, jer nijesam pisac, već novinar u pokušaju. Vesna je prava gospođa ministarka iz istoimenog Nušićevog djela, po svemu, pa i nakinđurenosti, samo nije po imovini koju je stvorila za sebe i porodicu u vremenu dok nam je sređivala  sudstvo i tužilaštvo – sredivši ga, potpuno.

Zašto mi je na pamet palo da sada napišem tekst o kontroverznoj Vesni?
Zbog informacija koje su se pojavile u medijima danas, po kojim je sin kontroverzne Vesne, kontroverzni Miloš, bio umiješan u poslove šverca droge i cigareta, sve sa znanjem i pod zaštitom majke mu. Normalno, transkripti razgovora koje svjedoče o tome, a do kojih je po pisanju štampe došao Europol, samo su još jedan od niza napada na državu i njene institucije (koje je gradila Vesna), reći će njeni zaštitnici, oni koji su je stvorili  i postavljali da bude tu gdje je bila. Zato Vesna, njeni mentori i svi poput Vesne imaju neograničeno povjerenje u institucije.

„Neka (Vesnine)institucije rade svoj posao“, zar nam predsjednik države ne bi to uvijek govorio kada bi se našao u sličnim (ne)prilikama?

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.