Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Već nekoliko godina, nekoliko decenija, nadasve i nekoliko vijekova srpsko društvo je ratifikovalo sve ono što je proizvedeno od destruktivnih svjetskih ideologija i to kontinuirano i tendeciozno ispoljva.
Nadasve, srpsko društvo je kreiralo posebnu vrstu idelogije koja je sunovrat, kontinuirana sol na ranu krnjave Evrope, koja razjeda sve ono što je temelj heterogenosti.
Danšnje aktivne činice koji u izvesnoj većini odlučuju o našim životima možemo podjeliti na: umereno iskrene četnike, lažne demokrate i ekstremne četnike.
I u takvom prelivu hedonističkih neprilika, postavljajući pitanje ko je gori od svih mogućih ponuda, doista teško možemo odgovoriti.
Širina ovakve ponude predstavlja nedvosmislenu opasnost za cijelu društvenu strukturu.
Fašizam u svojoj biti mrzi sve što je drugačije. Fašizam utire sve što nije njegov kalup. Fašizam je isto što i četnicizam.
Pod kapom ove ideologije, imali smo velika zvjestva vjekovima unazad. Dok smo ’40 godina prošlog vijeka imali i zvaničnu saradnju četnika i fašista, koja je manifestvovana kroz koalicionu vojnu borbu. Odgovornost oba činoca je podjednaka za devastiranje ovog prostora.
Problem jednog dijela srpskog društva je što ovakvu ideologiju kontinuirano oživljava, ekstremno radikalizuje, svetkuje, hvali i opjevava.
Koliko je ova ideologija zlotvorskog karaktera, imali smo se priliku uvjeriti kada je ponovo raspirena četnička vatre koja je ’90 godina izvršila ogromne ratne zločine, čak i genocid.
Do te mjere je organizovana planska podrška da su pripadnici vjerske kvazielite, akademske, vojne, političke, jasno protekcirali zlodjela nazivajući ih velikim poduhvatom, a kasnije kukavičku genocidnu tvorevinu trofejom borbe.
Nakon 30 godina, zaočekivati je sazrevanje i osvješćenje jednog naroda. Međutim i nakon 30 godina, potpuno isti činioci su aktivni subjekti koji održavaju tenzije podržavajući sve što je korovski određeno a utirajući i najmanji behar.
Tu nezrelost, ova sredina je dokazala time što njeni čelni ljudi predvođeni ministrom unutrašnjih poslova, njegovim saradnicima i uposlenici njegovog resora jasno veličaju i štite presuđene ratne zločince.
Nakon toga, imali smo i aktuelne izbore u Srbiji i u jednom dijelu regiona koji su pokazali da se ovo društvo u značajnoj mjeri oslanja na desničarske blokove.
Nije normalno dati podršku onim partijama koje šire šovinizam i nemire, ne priznaju različitosti i imaju ideološke lidere koji su kroz historiju ispraćeni kao krvoloci.
-Takvo društvo sistemski gaji ekstremiste, radikaliste koji pokušavaju preslikati svaki tonalitet boja koje su donijeli njihovi prethodnici.
Podrška (D)/ZVERIMA, (Z)/AVETNICIMA i POKSOVCIMA počinje trasirati put parlamentarnoj mržnji i općim tenzijama.
Od takvih politika, u ovom vremenu ratova, tenzija, destabilizacije Evrope i svijeta, valja se skloniti i boriti se da radikalizam ne ugleda svjetlo dana, jer su njegove posljedice razarajuće.
Samo normalna Srbija predstavlja realnu šansu u kojoj je normalno da je vode svi ljudi, sve nacije, uz kvalitativnu deklarativnost.
Takva Srbija mora ugledati svoj trenutak.
U protivnom, tama koja se nad njom nadvija može je smjestiti u još težim okovima tuge i neizvesnosti.
Ipak i u takvoj jednoj vrednosno devastiranoj Srbiji, valja nagraditi sve HEROJE koji su slobodni ljudi, sa idealima univerzalnosti i mira. Vjerujem da Srbija ima dovoljan broj takvih ljudi koji se neće okaljati kalupima političkih destruktivaca.
Takvi pojedinci su heroji ovog i budućeg vremena. Zbog toga, kao širi kolektiv podržimo heroje a marginalizujmo svebukteći šovinizam.
