Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Dok Zapad opravdano naoružava ukrajinski narod, sjećamo se embarga na oružje koje je otežalo odbranu RBiH 1992. godine i omogućio agresoru vojnu nadmoć.
Agresija i zločini nad ukrajinskim narodom s pravom su izazvali podršku SAD i EU, dok su nasilje bosanskih Srba (“dombaski srbi”) nad bosanskim građanima nijemim posmatranjem dodatno potaknuli.
SAD i EU ne pružajući vojnu podršku međunarodno priznatoj R BiH ohrabrili su srpskog agresora podržanog od Rusije da napravi najgori pokolj u Evropi od II Svjetskog rata.
Zapad je od aprila 1992. godine posmatrao četvogodišnju opsadu Sarajeva, ubijanje civila na pijacama, u redu za vodu i djece prilikom kratkotrajnih izlazaka iz podruma.
Zapad je posmatrao četvogodišnje institucionalno organizovano etničko čišćenje velikog dijela R BIH, kompletne teritorije istočne Bosne, posmatrao je ubijanje i raseljavanje civilnog stanovništva, zatočenje i silovanje žena u logorima, spaljivanja sela i džamija, iako su znali da se to radi u cilju stvaranja homogene teritorije sa Srbijom te kontrole nad Drinom kao “kičmom srpskog naroda”.
Zapad je u julu 1995. godine, “isporučio ubicama” i posmatrao pogubljenje preko 8.000 muškaraca i dječaka u “zaštićenoj zoni” Srebrenice.
Ovdašnja neophodna pomoć Ukrajini nameće dva osnovna pitanja: zbog čega se međunarodna zajednica danas drugačije ponaša i da li u nepružanju vojne pomoći BiH treba tražiti jedan od uzroka agresije na Ukrajinu?
Mnogi smatraju da je nedostatak volje Zapada da pomogne R BiH leži u ruskom plinu i nafti. Zašto bi EU svoju opskrbu energentima dovela u pitanje radi BiH kada je većina kršćana ne želi. Svjesni kompromis sa fašizmom preko bosanske krvi svijetu je podario bolesti od kojih danas bolujemo.
Da je pravovremeno pružena minimalna vojna pomoć, rat u BiH bi bio zaustavljen, stotine hiljada života bi bilo spašeno a R BiH bi nastavila stoljetnu tradiciju međusobnog suživota njenih građana i naroda.
Sjeme nekažnjenog fašizma i nagrađene agresije na BiH su ohrabrile kreatora novog svjetskog poretka, “hitlera” današnjice. Ohrabren neodlučnošću SAD i EU u BIH ponovio je scenarij BIH u Ukrajini. Vraćanje moći Sovjetskog saveza u istočno evropskim, baltičkim, skandinavskim zemljama, doći do Srbije i Jadrana san je diktatorskog režima u Rusiji. Rusija kao nuklearna sila sa ovim političkim ciljevima prijetnja je svijetu.
SAD i EU su u BiH nagradili agresora priznajući bosanski “Donbas”. Hoće li u Ukrajini priznati “republiku srpsku” ili to neće ponoviti? SAD i EU su u BiH pregovarali sa političkim snagama koje su napale međunarodno priznatu BiH, nagradili ih ratnim plijenom, danas pregovaraju sa njihovim nasljednicima koji veličaju ratne zločince, javno negiraju državni suverenitet a etnički očišćene teritorije smatraju isključivo svojim posjedom.
Danas Zapad za ovakva djela osuđuje Putina ali nagrađuje Petera Handkea.
Zašto je ovakav odnos prema Bosni? Da li zato što Bošnjaci, kao autohton narod njeguju svoju nacionalnu svijest i smetnja su srpsko-hrvatskim nacionalnim programima?
Sve je previše bolno a tu bol doživljavamo slušajući kako se svakodnevno veličaju zločinci a Nobelove nagrade dodjeljuju ličnostima poput Petera Handkea.
Zapadu je primarno bitan mir na zapadnom Balkanu i rješenje srpsko-hrvatskog pitanja. Pitanje suvereniteta BiH tretira na način koji ne poznajemo u pravnom svijetu. Za bosansko pitanje primarni značaj ima vojna sila a ona je u rukama prijatelja naših susjeda.
Prebolovali smo sve bolesti, spoznali realnost i svoju snagu. Bosna će se ipak na kraju pitati, poruka je zapadnom Balkanu, zapadu i istoku!
