Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
U okviru Dana sjećanja – 30 godina od početka opsade Sarajeva u kinu Meeting Point u Sarajevu u ponedjeljak, utorak i srijedu, 4., 5. i 6. aprila u četiri termina dnevno bit će prikazana retrospektiva filmova o opsadi Sarajeva. Filmovi će biti prikazivani u terminima u 12, 15, 18 i 21 sat, a svakog dana na programu su drugi filmovi.
Ulaz je slobodan, a broj mjesta ograničen. Ulaznice se preuzimaju sat vremena prije početka projekcije u kinu Meeting Point.
U ponedjeljak, 4. aprila, na programu su filmovi: Godot-Sarajevo (Pjer Žalica, 1993.), Prvo ratno kino (Srđan Vuletić, 1994.), Fadila (Nedžad Begović, 1994.), Čekajući paket (Vuk Janić, 1993.), Pismo (Zdravko Grebo, 1992.), Voda (Nedžad Begović, 1995.), Priredba (Nedžad Begović, 1995), Osmi mart (Srđan Vuletić, 1993.) i Anđeli u Sarajevu (Antonije Žalica, 1993.).
U utorak, 5. aprila, na programu su filmovi: Dnevnik reditelja (Mirza Idrizović, 1994.), Djeca kao i sva ostala (Pjer Žalica, 1995.), Palio sam noge (Srđan Vuletić, 1993.), Slike (Miroslav Benković, 1994.) i Amelin školski raspust (Zlatko Lavanić, 1993.).
U srijedu, 6. aprila, na programu su filmovi: Sarajevski gudači (Vefik Hadžismajlović, 1994.), Skitnice i psi (Zlatko Lavanić, 1993.), Prometej (Zlatko Lavanić, 1995.), War Art (Nedžad Begović, 1993.), Djeca putuju (Antonije Žalica, 1994), Struja (Srđan Vuletić, 1995.), Rat u djeci (Nedžad Begović, 1994.), Skulptor (Pjer Žalica, 1995), Markale (Zlatko Lavanić, 1995.) i NATO (Zlatko Lavanić, 1995.).
Program Dani sjećanja – 30 godina od početka opsade Sarajeva su pripremili Skupština i Vlada Kantona Sarajevo, zajedno s kantonalnim institucijama kulture.
O FILMOVIMA
8. Mart– Srđan Vuletić (3 min.)
Ovaj filmski dokument snimnjen je 8. marta 1992. godine, na ulicama razrušenog Sarajeva. Osmi mart je tradicionalno obilježavan i slavljen kao Dan žena i ovaj dokument prikazuje kako su Sarajke proživjele svoj prvi praznik u ratnim uslovima.
Amelin školski raspust – Zlatko Lavanić (21 min.)
U Sarajevu je rat. Amela i njen otac žive u području grada koje je izloženo stalnim napadima. Otac je bolestan, majka je napustila porodicu i odvela mlađeg brata. Desetogodišnja djevojčica radi sve u kući. Na prvoj borbenoj liniji sakuplja drva da bi napravila ručak, ugrijala vodu da bi okupala oca. Ljeto je i raspust u ratnoj školi, ali Amelu čeka škola života i ona nema vremena za igru s vršnjacima, mora donijeti vodu, ići na rijeku da opere veš. Dokaz da joj niko ne može ukrasti djetinjstvo su njena dva zamorčića, njeni nerazdvojni prijatelji i zabava za koje Amela uvijek nađe malo vremena.
Anđeli u Sarajevu – Antonije Nino Žalica (7 min.)
Ovaj dokumentarni film inspirisan je art projektom Louisa Jammesa “Angels On The Walls” instaliranom u Sarajevu, septembra 1993. i muzikom sarajevske grupe SCH (kompozitor Senad Hadžimusić). Ovaj film koristi se isključivo neverbalnim sredstvima, slikom, muzikom i šumom u namjeri da korespondira sa duhovnom stvarnošću ratom razorenog Sarajeva.
Čekajuči paket – Vuk Janjić (11 min.)
Od novembra 1992. godine i dalje, u Sarajevo su rijetko i neredovno stizali paketi hrane upućeni od najbliže rodbine i prijatelja iz svih krajeva bivše Jugoslavije i Evrope. Zbog iscrpljujućeg nedostatka hrane i svih komunikacija izvan i unutar grada, ove su pošiljke, iako u neznatnim količinama, bile mogućnost više za preživljavanje, ali i glas nezaborava onima koji su ih primali. Koliko toga se može vidjeti na ljudskim licima?
Djeca kao i sva druga – Pjer Žalica (23 min.)
Ovo je film koji pokazuje portrete troje djece koja su živjela u Sarajevu tokom opsade grada. Kroz njihove priče film pokušava dati sliku mališana koji u ratu žive tri i po godine i njihove napore da tu traumu prevaziđu. Priče su naizgled odvojene, ali nit koja ih povezuje je trogodišnji dječak koji na svom triciklu neprestano luta sarajevskim ulicama, prolazeći svuda i vidjevši uvijek sve. On nas vodi od jednog djeteta do drugog, otvarajući pred nama sliku gotovo bizarnog života djece u Sarajevu.
Djeca putuju– Antonije Nino Žalica (5 min.)
Kratki dokumentarni film snimljen na groblju automobila granatiranih u toku rata. Mnoga djeca iz sarajevskog kvarta Ciglane igraju se u tim automobilima zamišljajući putovanja.
Dnevnik reditelja – Mirza Idrizović (36 min.)
Kad god je mogao, od pucnjave i ostalih nepogoda u toku ovog rata, reditelj Mirza Idrizović kamerom je bilježio događanja, lične asocijacije, nestašice, sitnice koje zagorčavaju život. Ovaj film govori kako građani grada koji je opkoljen mjesecima prave kafu, nabavljaju vodu, opravljaju prozore, primaju poštu i humanitarnu pomoć. Film je koncipiran kao mozaik kratkih dokumentaraca snimanih tokom raznih godišnjih doba.
Fadila – Nedžad Begović (13 min.)
Ovo je dokumentarni film o penzionerki koja je devet mjeseci u najgorem periodu rata dijelila hranu Crvenog križa starim i bolesnim osobama. Kako kaže: Iz zahvalnosti Bogu što mi je sačuvao sina, kojeg je pogodio četnički snajperista, ja sam odlučila da pomažem drugima. Stara sam za borbu s puškom. Ovo je moj način borbe protiv fašista.
Godot – Sarajevo – Pjer Žalica (35 min.)
U ljeto 1993. Susan Sontag je drugi put posjetila opkoljeno i razoreno Sarajevo i zajedno sa sarajevskim glumcima postavila na scenu svoju verziju Beketovog Čekajući Godota. Reditelj Pjer Žalica i snimatelj Ahmed Imamović kontinuirano su pratili rad na toj predstavi, od prvih čitaćih proba do premijere. Ujedno, oni su pratili svakodnevni život glumaca i drugog osoblja predstave i kao rezultat je nastao ovaj film koji je prevazišao okvire filma o predstavi i postao neka vrsta širokog, panoramskog pogleda na život ratnog Sarajeva.
Markale – Zlatko Lavanić (3 min.)
Kroz ispovijesti svjedoka i kroz njihova emotivna proživljavanja posljednjeg velikog masakra na sarajevskoj tržnici, film je svjedočanstvo o neprekidnom stradanju Sarajlija i osuda cijelom svijetu… Svi tako hladno to sve gledaju, kao da mi nismo ljudi. – riječi su jednog od svjedoka tog stravičnog zločina.
NATO – Zlatko Lavanić (3 min.)
Ovaj trominutni film ogledalo je raspoloženja Sarajlija i njihovih reakcija na prve zračne napade NATO-vih aviona na srpske položaje. Svi sagovornici su jednostavno građani grada Sarajeva, bez obzira na njihovo zanimanje, nacionalnost, starost, građani grada koji tri i po godine živi pod opsadom.
Palio sam noge – Srđan Vuletić (10 min.)
Ovo je dokumentarni film o ratnim stradanjima prikazan kroz ispovijest studenta režije koji je u ratu radio kao bolničar i između ostalog nosio amputirane dijelove tijela u peć za kremaciju. To je film o kolektivnom ludilu koje je zahvatilo Sarajevo. Dječaku bez ruke najveći je problem što ne može napraviti tvrdu i veliku grudvu; mladić bez nogu hoda, a kroz ispovijest režisera ovoga filma, kao i kroz sami film shvatamo poremećaj koji se desio u glavama Sarajlija.
Pismo – Zdravko Grebo (8 min.)
Ovaj dokumentarni film predstavlja razmišljanja dr. Zdravka Grebe, profesora Sarajevskog univerziteta, u kojima se isprepliću slike studentskih demonstracija 1968. godine na kojima je osjetio brutalnost pendreka narodne milicije i surove stvarnosti njegove granatom razorene sobe u Sarajevu 1993. godine. Stravični prizori rata, kakav je krv na ruci mrtvog djeteta, pokazuju svu naivnost mirovnih povorki. Lično iskustvo dr. Grebe, kojeg u ovom filmu možemo vidjeti na tribini studentske pobune, kao i na zgarištu njegove radne sobe, pokazuje kako se policijska palica vrlo lako pretvara u Migove i višecijevne bacače raketa.
Priredba – Nedžad Begović (5 min.)
Nekoliko djevojčica napravilo je od kartonske kutije Dječije ratno pozorište Snajper. Glumice su lutke – Barbike. Djevojčice izvode predstavu i zabavljaju djecu iz svoje ulice. I sve bi bilo u redu da u Sarajevu nije rat. Međutim, rat je, i ova predstava pokazuje i stanje svijesti i ambijent i dječije želje i preokupacije.
Prometej – Zlatko Lavanić (12 min.)
Veliki problem građana Sarajeva za vrijeme rata bio je nedostatak struje. Agresor je koristio svaku priliku da isključi struju opkoljenom gradu. Zbog svega toga jedan stanovnik naselja je odlučio da napravi električnu hidrocentaralu na maloj rijeci Spreči u predgrađu Sarajeva. Napravio je branu i turbinu od točka kamiona koja je pokretala stari električni motor. Neki susjedi bili su skeptični u vezi s njegovim radom. Kada je prva sijalica zasvijetlila, susjedi su počeli isti posao, sa blagim osjećajem stida.
Prvo ratno kino – Srđan Vuletić (10 min.)
Ovo je film koji slavi kino i ritual odlaska u kino. U predvečerje obilježavanja stogodišnjice postojanja filma, Sarajlije se probijaju do kina kroz kišu metaka i granata.
Rat u djeci –Nedžad Begović (10 min.)
Dokumentarni film Rat u djeci je kratka ekspertiza zločina učinjenog nad djecom Sarajeva. Kroz igru asocijacija te pitanja šta sanjaju, i kad im je bilo najteže otkrivamo ožiljke u psihi djece. Govore djeca koja su bila svjedoci stradanja njihovih najbližih ili su i sama stradala. Film je samo naznaka koliki je zločin učinjen nad djecom i kolika je koncentracija zla u ovome svijetu.
Sarajevski gudači– Vefik Hadžismajlović (24 min.)
Ovo je film o četvorici muzičara rođenih u Sarajevu, koji u uslovima opkoljenog grada svojim muziciranjem hrabre građane, podstiču otpor duha protiv agresije, sila mržnje, zla i destrukcije. Film je dokumentaristički portret četvorice hrabrih majstora gudača, realističan i objektivan. Njihovo muziciranje podsjeća na dane opsjednute Varšave u II. svjetskom ratu, kada je sa razglasa neprestano emitovana Šopenova Poloneza.
Skitnice i psi –Zlatko Lavanić (26 min.)
Hotel u neposrednoj blizini sarajevske željezničke stanice postao je, u surovim ratnim uslovima, dom mnogih skitnica i beskućnika. Oni svakoga jutra odlaze i lutaju razorenim gradom da bi se predveče ponovo okupili u granatama razrušenom hotelu. U ovom filmu pratimo njihove pojedinačne sudbine kroz gorko poređenje sa čoporima pasa – lutalica, koji su se u velikom broju pojavili na ulicama Sarajeva, jer su mnogi kućni, rasni psi ostali bez svojih vlasnika.
Skulptor – Pjer Žalica (3 min.)
Fikret Libovac je uspješan i priznat sarajevski skulptor, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. U ratu je imao dvije autorske skulptorske izložbe. Pored svog umjetničkog rada s početkom rata je shvatio da je direktno učešće u borbi protiv agresora najbrži način da se dođe do slobode i obezbijede normalni uslovi za život i rad. Kuhajući jutarnju, bosansku kafu, Fikret nam pripovijeda o svojoj naizgled paradoksalnoj odluci u kojoj pomiruje svoj umjetnički i oružani otpor protiv zla.
Slike – Miroslav Benković (18 min.)
Penzionisani bračni par uselio se u svoj stan neposredno pred rat. Sa početkom rata moraju pred navalom četnika pobjeći iz njega. Sa prvim mirnijim danima suprug se odlučuje na opasnu avanuturu da ode do njihovog stana, vidi šta se dogodilo i eventualno nešto donese. Probivši se kroz snajperske hice uspijeva u svom pothvatu. Kući donosi torbu fotografija koje njega i njegovu suprugu podsjećaju na neka sretnija vremena. Nakon završetka rata, oni se vraćaju u svoj razrušeni stan i kao da život počinju iz početka.
Struja –Srđan Vuletić (3 min.)
Aleksanda Gajić je animator, trenutno borac Armije Bih. Pred početak rata uradio je sve potrebne pripreme za snimanje kratkog crtanog filma, ali kako nije bilo uslova da taj posao završi, zainteresovao se za druge stvari, konkretno za muziku. Svira na sintisajzeru, ali kada nema struje dospijeva u neugodnu situaciju; i sviranje postaje nemogućno. Kroz njegov slučaj upoznajemo se sa sudbinom svih Sarajlija, a to je život bez struje na kraju 20. vijeka u jednom evropskom glavnom gradu.
Voda –Nedžad Begović (3 min.)
Epizoda o vodi iz ciklusa Sarajevske priče govori o svakodnevnici u kojoj filmadžija Haris, zajedno sa svojim psom, odlazi po vodu. Ima suprugu i malu bebu i dio njegovih dnevnih obaveza je i donošenje vode. Bez obzira na granatiranje i znak opšte opasnosti Haris mora donijeti kući vodu. Uslovi koje je rat nametnuo vidljivi su i kada Haris loži gramofonske ploče da bi mogao ugrijati vodu da bi se njegova dvomjesečna kćer okupala. Jer u Sarajevu mjesecima nema vode, struje, plina … ničega osim pucnjave.
War art – Nedžad Begović (10 min.)
Izložba autora Nedžada Begovića čiji je naziv WAR ART, nastala je sakupljanjem različitih materijala koji su usljed ratnih dejstava izgubili svoju osnovnu namjenu. Svi eksponati imaju vlastitu historiju i direktna su posljedica uništavanja Sarajeva. Autor prepoznaje oblike u razorenim ambijentima i nudi ih kao ARTE FACT, preobražavajući negativnu energiju zločina u pozitivne vibracije ljudskog duha.