Taslidžanski alim Mehmed-ef. Coković 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Pored bosanskog jezika Mehmed-efendija govorio je arapski, turski, persijski i služio se francuskim jezikom.
mehmed-cokovic-2
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Širom Sandžaka poznato je da je taslidžanska ulema zauzimala vrlo bitnu ulogu u vjerskom životu naših krajeva i brojila je dosta zvučnih imena: muftija, hatiba, muderisa, vjeroučitelja, imama i muezina. Kada govorimo o pljevaljskim alimima, Mehmed-ef. Coković je jedna od osoba koja se ne smije zaobići. Mehmed-ef. Coković, od oca Vejsela (Tahirovog), rođen je 15.03.1877. godine u Taslidži. Čitav svoj životni vijek proveo je u rodnoj Taslidži (Pjevljima). Njegovo školovanje počinje u mektebi-iptidaije do 1896, a nakon toga pohađa taslidžansku (pljevaljsku) ruždiju koju završava 1900. godine, da bi 1903. upisao devetogodišnju pljevaljsku medresu i Darul-mualimin na kojoj dobija idžazet 1912. godine.

Pored bosanskog jezika Mehmed-efendija govorio je arapski, turski, persijski i služio se francuskim jezikom. Jedan dio svoga života bio je službeni tumač za arapski i turski jezik. Oko pedeset godina rahmetli Mehmed-efendija bio je imam, hatib, mualim, vjeroučitelj u osnovnoj školi, a jedno vrijeme predavao je vjeronauku u pljevaljskoj gimnaziji u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Mehmed-efendija je bio raspoređen u zvanje imama-matičara 1934. godine. Prema dekretu Ulema-medžlisa iz Skoplja od 1935. godine, Mehmed-efendija je bio na čelu Udruženja ilmije za južne krajeve, koji su se prostirali na Sandžak, Makedoniju, Crnu Goru, staru Srbiju i Kosovo. Mehmed-ef. Coković je bio imam i hatib mnogih pljevaljskih džamija, među kojima su: Misir Ahmed-begova džamija na Musluku, Hadži Zekerije džamija na Serhatu, Hadži Alijina džamija na Ćutkovcu i dugi niz godina Husein-pašina džamije. Penzionisan je 1963. godine u 86. godini života.

Iako već u poznim godinama, Mehmed-efendija je bio aktivan organizator skoro svih islamskih manifestacija u Pljevljima bez bilo kakve materijalne nadoknade. Ovaj časni imam uvažavan je od strane svih, kako uleme tako i naroda, i bio je veoma rado viđena osoba u društvu. Njegovi prijatelji bili su ugledne osobe najvišeg obrazovnog nivoa tog vremena; ulema, muftije, hafizi i druge važne ličnosti, među kojima su Mehmed-ef. Zeki Ćinara – vrhovni muftija Kraljevine Jugoslavije, muftija pljevaljski Derviš-ef. Šećerkadić, hfz. Ramiz-ef. Šabanić i mnogi drugi. Kako je napisao u svojoj knjizi „Najrađe sam bio u društvu svoga oca“, sin rahmetli Mehmed-efendije, hadži Munir, sa kime sam imao čast dosta puta razgovarati, njegov babo Mehmed-efendija koristio je svaku priliku da govori o vjeri, ali nikada nije vazio bez ćitaba.

Mehmed-ef. Coković je među prvim hatibima počeo da drži hutbe na bosanskom jeziku prije nego je to službeno uvedeno. Kao vrstan poznavalac jezika, prevodio je Kur’an a.š. na bosanski jezik. Iza sebe je ostavio više pisanih dijela. Jedno od njih Kasim-ef. Hadžić naziva „Nasihati“, u kojem je uvod na arapskom, a suštinski dio na bosanskom. Cijeli tekst napisan je njegovom rukom, a djelo govori o Bismili, Fatihi, Jasinu, suri Ihlas, o Bilalu Habešiji, o Kur’anu, o mnogim vjerskim temam. Sa turskog jezika preveo je tzv. „Djevojački mevlud“ koji je objavljen nakon njegove smrti.

Kao osoba rođena u Taslidži, gdje se godinama sluša i čuva od zaborava autentična sandžačka sevdalinka, i Mehmed-efendija je volio ovu izvornu vrstu melosa. Jedna od njemu dražih sevdalinki je ,,Razbolje se Zarka“, koja se i danas često može čuti u Taslidži i širom Sandžaka. Razlog zbog koje je Mehmed-efendija naročito volio ovu pjesmu jeste taj što je taslidžansku ljepoticu Zarku lično poznavao jer je ona ašikovala s njegovim ahbabom Faik-begom Ćulahom. Ljepotica Zarka je preselila od tuberkuloze i Mehmed-efendija joj je bio na dženazi. Neposredno nakon njene smrti umro je i njegov has ahbab Faik-beg.
Mehmed-ef. Coković preselio je na ahiret u svojoj Taslidži 09.06.1978. godine u 102. godini života.

Brojniju dženazu kao što je bila Mehmed-efendijina Pljevlja nisu upamtila. Veliki broj ljudi iz svih sandžačkih mjesta prisustvovao je dženazi koja se klanjala kod Husein-pašine džamije. Građani nisu dozvolili da se tabut vozi pogrebnim automobilom već iz poštovanja prema Mehmed-efendiji tabut su ponijeli s ruke na ruku do mezarluka.

U Taslidži postoji adet da se 52 dana zijareti kabur. Mehmed-ef. Cokovića kabur je 52 dana zijaretio Jusuf-ef. Mulović i zadnjeg dana kazao je sinovima Mehmed-efendije da je dovu, koju je proučio, sastavio za života lično Mehmed-efendija, dodajući sa uzdahom: „Eh da je znao da je i za sebe sastavlja.“
Molim Allaha dž.š. da podari Džennet Mehmed-ef. Cokoviću. Amin.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.